Mraz na prozoru i snježne radosti u januarskim slavljeničkim danima svjedoče o vremenu jednog prostora. I tako oduvijek, od pamtivijeka. Postoji jedan, određen, oivičen prostor kao jedinstvena, prirodna, istorijska i kulturna cjelina na samo jednom mjestu, samo jednoj širini i dužini od cijelog bijelog svijeta ove velike plave kugle. U stalnom kretanju, smjenama i ciklusima, ponavljanju i obnavljanju, izlascima i zalascima, ljetima i zimama. Ne mareći za godine, decenije i vijekove, stare i nove, generacije i vremena, prošlost i budućnost koji prolaze i dolaze, taj prostor stoji stalno, tačno na svom mjestu. Jednom i jedinom, nezamjenljivom i neponovljivom.