Ma o kakvom prostoru da se radi, o kojem se govori ili koji postoji, taj prostor zapravo nikad nije sam, izolovan ili apsolutno nezavisan. Iako, naravno i tako može da se pojmi ili posmatra. U tom smislu prostori mogu biti različiti... jedinstveni, unikatni, izdvojeni, daleki, nepristupačni, zatvoreni, zaključani, nedostižni, neuhvatljivi, nezavisni, strani, drugačiji, nerazumljivi, ograničeni, ograđeni, privatni, sakriveni, neotkriveni, nepoznati, izmišljeni, virtuelni, nefizički, usnuli... Ali bez obzira na sve ove karakteristike, mogućnosti ili različitosti, svaki prostor je zapravo kontekstualni prostor. Dio nekog drugog prostora. Dio konteksta koji ga određuje, karakterizuje i koji nije uvijek primarno prostorni.