Tijelo po svojoj fizičkoj i matematičkoj definiciji predstavlja sam prostor kao njegovu određenu zapreminu. Arhitektura, enterijer, urbanizam, dizajn, moda i brojne druge discipline na neki način se bave istraživanjem tijela u prostoru. U prostoru je uvijek fizički prisutno, vrlo određeno, jasno, konkretno i nedvosmisleno. Konačno je pojmljivo svojim postojanjem ili nepostojanjem. Ali u nefizičkom poimanju, a posebno (ne)promjenljivosti, odnosno utjecaja (ne)postojanja tijela na prostor i (ne)promjenljivost prostora, tijelo se razlaže na nesagledivo mnogo različitih slojeva posmatranja. Samo neki od ovih slojeva analiziraju fizički utjecaj (ne)prisutnosti tijela na nefizičke korelacije koje izazivaju, životne, društvene, umjetničke...

..................................................................................

Dobitnica NIN-ove nagrade za 2010. za roman „Ono što oduvek želiš“ Gordana Ćirjanić, o egzilu kao promjenljivosti života u kontekstu promjenljivosti prostora, govori da je „emigracija danas globalni problem ne samo na ekonomskom, političkom planu nego na psihičkom i individualnom“. Dvojstvo o kojem govori je „tužna stvarnost stotina miliona ljudi: nije lako posjedovati u duši konstantno nerazrješivo i nespojivo ovdje i tamo. Čak i kad se vrati u svoju sredinu, imigrant ostaje raspolućen. Osjetljiv čovjek ili da se kaže savremeni intelektualac uvijek je i svugdje stranac, čak i kod kuće.

Međutim, izvan tih nedokučivih unutrašnjih borbi i previranja, vanjska slika, utisak i pojava bez dubljeg razmišljanja je potpuno drugačija. Vidljiva slika je zaista promjenljiva, ispunjena bogatstvom promjena, fizičkih i duhovnih. Duplo proživljenih iskustava koji konačno stvaraju privid promjene, spoljašnjosti koja bez obzira na nivo poznavanja prilika, pravi otklon, uzmiče, odstupa, zaklanja i udaljava. Između jednog i drugog dvojnog, raspolućenog, doživljenog i izmišljenog, fizičkog i duhovnog, promjenljivog i nepromjenljivog postoji nešto na marginama jednog i drugog, nešto izvan polova, nešto između. Kao izdvojeni lični zaključak, jedan kadar viđenja, skup nepovezanih misli, koji zajedno postaju djelić građenja jedne svijesti. Ili je već njen dio koji se samo potvrđuje u zavisnosti od (ne)promjenljivosti.

Promjenljivost svijesti je ono što je u ovoj „analizi“ tijela zapravo najopipljiviji dio – kao ogroman, stoput analiziran i nikad do kraja istražen univerzum. Ona se u suštini ne vidi, a ono što se naslućuje, priviđa ili osjeti ostaje u domenu vrlo ličnog, apstraktnog i nestvarnog. Fakti poput iskustva života, starenja, proživljenih, različitih utjecaja, saznanja, rada, obrazovanja samo su prilog izraženim promjenama koje se dešavaju u vremenu. Ali suština i dalje ostaje zapravo nevidljiva i nepoznata. Prema tome možda i neinteresantna... „Ljude interesuje samo ono što prepoznaju iz vlastitog iskustva, a iz onog drugog svijeta kadri su da saslušaju i prime samo šture informacije i zanimljive anegdote.“

Otuda slijedi niz pitanja koja otvara novo, tek osnovano (ne)promjenljivo tijelo nazvano „Undiplomatic art“ koje se svojim kulturnim, umjetničkim angažmanom zapravo posredno bavi istraživanjem mogućnosti društvenih promjena. Odmah zatim se otvara pitanje smisla angažovane umjetnosti, tog kontradiktornog i kontroverznog pojma koji direktno konfrontira svoje gradivne elemente. Undiplomatic pokušava da utječe na promjene, te možda nije upitno može li i da li će se promjene desiti, ali je upitna njihova srž, te vremenska dimenzija (trajanje stanja) koja određuje osnovu onoga što se mijenja. Zaključak se traži u u najmanjoj mogućoj čestici, elementu ili iskri koja reaguje na nadražaj i inicira promjenu. U algoritmu između (ne)promjenljivosti fizičkog i duhovnog undiplomatic art u prevedenom značenju ima ulogu geberatora jednih u odnosu na druge promjene te potvrđuje činjenicu o uzajamnoj vezi „nepromjenljivosti prostora i svijesti, a također direktnih međusobnih utjecaja na promjene.

Da li (ne)promjenljivo tijelo može stvarno da utječe na prostor u ovim slojevima, koji streme dosezanju srži, kakav je međusobni utjecajni odnos između jednog i drugog i šta je karakter angažovanja koji će ispitivati i provocirati ove odnose? Odgovor je samo u angažmanu, jer ko nije probao, nije ni živio. U stvarnom prostoru je sve jasno. Lako ćemo za enterijer!