Poznat po jakom mirisu i intenzivnoj boji, zumbul (lat. Hyachintus) dugo je smatran za tipičan proljetni cvijet. Međutim, njegova lukovica može da krasi dom i u hladnijoj polovini godine.

Iznenađujuće lako održavanje

Prirodna staništa zumbula su kamenjari, od primorja pa sve do visokih planina (2000m nadmorske visine). U našim predjelima veliki broj samoniklih zumbula sreće se u Dalmaciji.

Kao zeljasta višegodišnja biljka sa podzemnim stablom u vidu lukovice, zumbul je iznenađujuće lako održavati u zatvorenom prostoru. Njegov grozdasti, mirišljavi cvijet sa razlogom je jedan je omiljenih u proljetnim baštama. Ipak, za kućno održavanje potrebno je da kao formirana biljka sa cvijetom bude u svijetlom dijelu stana, ali ne u direktnoj izloženosti suncu.

Bilo da se kupuje u saksiji ili da sami sadite cvijet iz lukovica, uz malo vremena, prostor mogu da oboje njegovi cvijetovi u nijansama roze, lila, bijele, žute ili svijetlo plave. 

Postupak uzgajanja u stanu

Za sadnju lukovica zumbula ujesen potrebno je izabrati nešto dublju saksiju, po mogućnosti bez rupica. 

Lukovicu saditi u pjeskovito-rastresito zemljište i to na preporučenoj dubini od 3-4 cm. Moguće je u jednoj saksiji posaditi i nekoliko lukovica, ali potrebno je pripaziti da ipak postoji dovoljno prostora za nesmetan rast. Saksiju sa zumbulom potrebno je postaviti van direktne sunčeve svjetlosti i udaljiti od grijnih tijela. Najbolje je staviti na tamna mračna mjesta poput garaže ili podruma. Zalijevati odstajalom vodom, ali ne u prevelikoj mjeri.

Za nicanje biljke potrebno je 10-14 sedmica i u tom periodu važno je ne dozvoliti da biljka ostane bez vode.

Nakon ovog perioda saksiju prenijeti u sjeverni ili južni dio doma, a nakon nekoliko dana staviti je u najsunčaniji dio stana dok ne procvjeta. Tada je prebaciti u sjenu, da bi cvijet što duže trajao.

Ljepota i miris zumbula stvara magičnu atmosferu u stanu, a u zimskom periodu godine prelijep je način za oživljavanje prostora i dozivanje proljeća.