Marina Abramovič, Sava Šumanović i Bisera Veletanlić -  samo su neka od imena, čiji su umjetnički oblici svojom neposrednom prisutnošću, između brojnih drugih događanja različitih razmjera, snažno obilježili ovo vruće ljeto 2012. godine. U različitim oblicima i na potpuno drugačije načine, njihove su umjetnosti ponovo oživljene, dosegnute i potvrđene, na nekim drugim mjestima, s nekom novom publikom i kroz neke nove doživljene trenutke.

Različiti oblici njihovih specifičnih umjetničkih izraza, načini konzumacije i konzumenti, a zatim mediji, ostvarivanje kontakta, prostori i trajanja, ujedinjeni su u jednom. U dosezanju najviših vrhova, pa čak i do onih granica, označenih kao ekscesi ili incidenti, te izazivanja reakcija, koja ih potvrđuju kroz oslobađanje energije i emocija.

Klasično slikarstvo Save Šumanovića u vrlo strogom, standardnom i pomalo konzervativnom prostoru MSU RS, privuklo je ovog ljeta rekordan broj posjetilaca u Muzej i na neki način vratilo nadu umjetnosti.


Nestvarna gužva pred Šumanovićevim platnima, te najrazličitiji i najčudniji komentari, kritike i utisci koji su o Izložbi brujili Palankom samo su potvrdili da je sve moguće. Pa i to da se pred vrhunskim klasičnim slikarstvom pokloni široka umjetnička publika, slikajući zapravo glad i vapeći za vrhunskim djelima svjetskih autora, koji su tako rijetki. A On svojim sremskim pejzažima, mrtvom prirodom, ličnim portretima i monumentalnim, gotovo ikoničkim predstavama žena, slika više od života, izazivajući i budeći sjećanja i pojedinačnih, ličnih djetinjstava, sve proživljene trenutke, vrijeme s porodicom, vezanost za zavičaj i konačno religiozno, seksualno i moralno preispitivanje.  I to samo u nadražaju, naznakama, i slutnjama za sve ono iza slike, za sve ono što je bilo prije ili dolazi kasnije.

Sa druge strane, nešto potpuno drugo, a opet u suštini univerzalno isto... Umjetnost performansa Marine Abramovič, predstavlja se i doživljava na najposredniji mogući način. U jednom dokumentarnom filmu (o performansu „Umjetnik je prisutan“ u povodu retrospektivne autorske izložbe u muzeju MoMa, Njujork), u revijalnom dijelu festivala Kratkofil plus u Banjaluci. U ponoćnoj projekciji, u gledalištu s drvenim klupama i pod šarenim dekicama, uz plavičasti sjaj zvijezda i sjaj još nekih drugih neidentifikovanih svjetlećih objekata gore negdje visoko, upravo se osjeti ta prisutnost umjetnice.. Kao da je stvarno tu, u direktnom kontaktu licem u licem, oslobođenom svih viškova, u dodiru suština bića, bez vremenskih i prostornih odrednica. Zadivljujuća je ta snaga energije koja se čak i preko projekcionog platna, oslobađa, emituje i osjeća kako kruži svuda uokolo, kao srž djela ove umjetnice. I onda se postavljaju pitanja o toj nevjerovatnoj slojevitosti oblika i višeznačnosti doživljaja, njihovim međusobnim utjecajima, poklapanju frekvencija i posredovanju emocijama, koje se samo transformišu, mijenjaju različite oblike i stalno ponovo diraju u srž dosezući vrhove...

Najapstraktnija od svih, umjetnost bez oblika, a opet najkomercijalnija i najprisutnija – muzika samo zvukom osvaja vrhove umjetničkih dometa. Interpretacija Bisere Veletanlić u izvođenju bezvremenske popularne zabavne muzike, prvo svojim trajanjem, a onda svim drugim značenjima, potvrđuje umjetnost muzike kao jedinstvenu (onostranu) vrstu. Ona svojim nadljudskim naporima u nastupu na Demofestu u Banjaluci, u jednom potpuno novom ambijentu iz kojeg se pojavom snažno izdvaja i jednom novom aranžmanu, kao specijalna zvijezda večeri Festivala ostvaruje vezu kontinuiteta u vremenu. Samo jedna ličnost, u jednom trenutku i na jednom mjestu, svojom prisutnošću raste iznad konteksta, simbolički postaje most u vremenu i povlači paralele između vremena koje je prošlo, onog koje je trajalo i koje je sad, ističući umjetnost koja je neograničena i nikad ne prestaje. U samo nekoliko taktova, moćnim i prodornim glasom ruši sve vremenske, društvene, političke, nacionalne, kulturne i druge razlike kao barijere i vodi na putovanje generacija, koje jedan prostor, narod i vrijeme ponovo ujedinjuje u zajedničkoj univerzalnoj umjetnosti koja se jednako osjeća svugdje i uvijek.