Oči cijelog svijeta su, kroz pet isprepletenih obojenih krugova u dva reda, uprte ka samo jednom Mjestu na svijetu. „Malom selu“ na Ostrvu čuda u kojem se upravo odigrava završnica Olimpijskih igara i koje se širom svijeta prate s ogromnom količinom emocija. Kao jedinstven planetarni događaj koji se doživljava nestvarno snažno i blisko, bez obzira na njegovu fizičku udaljenost, emocionalnu povezanost ili neposrednost.

Osim najvećeg globalnog sportskog događaja, krugovi predstavljaju i puno više od toga. Igre nekako, sasvim prirodno i spontano, podsjećaju na ogromnost svijeta u bogatstvu različith prostora, nacija, boja, rasa... U svom tom izobilju, Igre uvijek iznova uspijevaju u tome da se emocije, sa razmjere globalnog događaja, transponuju i osjete u onoj najmanjoj, tananoj i nježnoj koja pronađe put, dirne i konačno dopre do svakog čovjeka na svijetu. Jer je fokus ipak samo na jednom čovjeku, na njegovom radu, energiji i emociji. Univerzalnim vrijednostima s kojim se svako može poistovjetiti i koje može osjetiti.

Sve te pobjede se vide na ponosnim, srećnim i nasmijanim licima kao i porazi na razočaranim, tužnim i uplakanim... A iza njih se takođe osjete, naziru i konačno čitaju sve društvene, političke, kulturne razlike zemalja iz kojih dolaze, te godine uloženog rada, truda, odricanja svake vrste, izgubljeno vrijeme običnih života... Zato se nevjerovatno snažna koncentracija energije koju Igre oslobađaju u svakom pojedinačnom sportisti, širi, prenosi i diše kao vazduh. Kao duh, koji može da se prizove, osjeti i doživi na najrazličitije načine.

Osim sportskog duha koji na rad, trud i uspjeh inspiriše generacije, Igre u Londonu svojom kontekstualnom scenografijom, takođe inspirišu na puno više. Na jedan odavde dalek, drugačiji, normalan i miran život lišen trivijalnosti. Već samim otvaranjem (by Danny Boyle), a zatim dizajnom vizuelnog identiteta i dresova (by Stella McCartney), arhitekturom borilišta (Aquatics centre by Zaha Hadid), te urbanizmom Parka, Igre su cijeli svijet podsjetile na snažnu i specifičnu osobenost protkanu šarmom nesavršenstva, pozadinske skromnosti i štedljivosti. Konačno na svu različitost i posebnost ostrvskog stila života u svakom smislu. Još jednom je zapravo postala jasna ta očigledna veza između načina života i svih osobenosti jednog podneblja, jedinstvene geografske pozicije, klime, istorije, kulture, mentaliteta, društveno-političkog uređenja, ekonomije...

U određenom trenutku i na određenom mjestu, određene stvari jednostavno ne bi ni mogle biti drugačije od onakvih kakve jesu. Jer se tako namjestilo i bilo. Ta odrednica mjesta je ono od čega se ne može i ne treba bježati. To je ono što u nekoj mjeri sigurno određuje život pojedinca kao dio ukupnog, prirodnog, selektovanog, pripadajućeg i prepoznatljivog, samo malo šire određenog mentaliteta cijelog naroda, načina života, kulture...

Samo jedan mali dio tog trenutno planetarno popularnog britanskog stila, također osobenog u načinu uređenja unutrašnjeg prostora, mogao se doživjeti u specijalnoj tematskoj postavci galerije BelaVida, pod nazivom 'Supersize that please', koja je dijelom bila posvećena 'obnovljenom' stilu, britanske kraljice Viktorije. Zaživio je početkom XX vjeka, a zatim je ponovo 'preporođen' u punoći svoje raskoši i luksuza, te redefinisan u kombinaciji s avangardno-modernim uređenjem, da bi dijelom i zahvaljujući Igrama u Londonu konačno doživio globalnu ekspanziju.

Cijeli svijet je već mjesecima, ako ništa drugo, bar u detaljima zaluđen motivima britanske tradicionalne i savremene popularne kulture, koji se jednako apliciraju na komade odjeće i enterijera. Ali sva sreća da se radi o Britaniji i opštoj, potpuno pozitivnoj zaluđenosti! Kojom svijet pravi homage i odaje počast ogromnom britanskom doprinosu cjelokupnoj popularnoj kulturi, koja svojim emocijama, kao i ove Igre, čine dio ličnih života milijardi. Jer nije samo prolazni trash trend. Jer je klasika.

U tri poznata kruga BiH i još uvijek nekoliko drugih, nažalost nepoznatih i ostalih, igrice idu dalje, čak do devetog kruga i nikad ne prestaju. Emocije su stalno prisutne. Jake, intenzivne, napete... Strasne i strašne. Za razliku od Igara u Londonu, koje uz sve što nose, usput uče o umjetnosti jednog posebnog načina života, igrice u BiH podsjećaju na umjetnost preživljavanja, koja je već odavno zatvorila nepodnošljivo mali krug.

Ali sreća je što u sjećanju ima i nekih lijepih vremena u pet krugova, koji nekako podupiru kakvu takvu prisutnu umjetnost. Življenja ili preživljavanja, svejedno su u pitanju samo nijanse..