Konzerva predstavlja nezamjenjiv način čuvanja hrane dugi vremenski period. Ovaj fantastičan izum u stopu prati pronalazak otvarača za konzerve.

..................................................................................






 

Čekić i dlijeto

Veliki pomak u očuvanju svježe hrane napravio je Britanac Peter Durand, kada je 1810. godine patentirao konzervu. Prve limene konzerve izrađivane su od čvrstog i debelog metala te su bile veoma teške, puno teže od svoje sadržine i nije ih bilo jednostavno nositi. Još veći problem predstavljalo je otvaranje konzervi što je zahtijevalo upotrebu čekića i dlijeta. Na svakoj konzervi pisalo je jednostavno uputstvo koje u praksi nije bilo toliko jednostavno. Čekić i dlijeto bili su preveliki, konzerva mala i pomjerala se pri svakom udarcu.


Spas u vidu otvarača

Kako s vremenom konzerve postaju tanje, stvaraju se uslovi za pojavu namjenskih otvarača za konzerve. To polazi za rukom 1858. godine Ezri Warneru iz Waterburyja, Connecticut, koji patentira prvi namjenski otvarač za konzerve. Ovaj izum pokazao se kao izrazito koristan, posebno u Američkom građanskom ratu, kada su ga koristili vojnici.

Godine 1866, J. Osterhoudt patentira konzervu sa fiksiranim otvarač-ključem, koji se i danas može vidjeti na nekim konzervama sardine.

Izumitelj rotirajućeg otvarača za konzerve je William Lyman, koji je ovaj korisni izum predstavio 1870. godine. Kompanija "Star Can" iz San Franciska unaprijedila je Lymanov otvarač dodavši nazubljeni rub na rezač. Električna verzija otvarača koji je radio na istom principu, u komercijalnu upotrebu puštena je u decembru 1931. godine.

Danas se konzerve najčešće otvaraju uz pomoć patent otvarača, “prstena” koji otvara poklopac povlačenjem. Ipak otvarač je i dalje neizostavan dio svakog domaćinstva.


Izvor fotografija

www.sxc.hu
www.betterware.co.uk