Za dječiju sobu najvažnija je udobnost, praktičnost i, prije svega sigurnost.

Za djecu se često odvajaju male sobe nepravilnih oblika. Ako nemate odvojenu sobu za igranje, razmislite o većoj sobi koju će dijeliti mlađa djeca, što će im dati mnogo prostora za igranje. Kad malo odrastu, možete ih preseliti u manje, odvojene sobe.

Kada su dojenčad u pitanju, soba im mora biti posebno prilagođena, budući da će dosta vremena provoditi visoko na polici za mijenjanje pelena. Dojenče ne možete ostaviti samo, već morate imati svu potrebnu opremu nadohvat ruke.

Previše samostojećeg namještaja zakrčit će prostor na podu kad se dojenče počne kretati, ali čvrste, podesive police za igračke mogu se kasnije upotrebiti za knjige i igre.

Važne pojedinosti

• Izaberite podesive police čije se konzole zbog čvrstoće i stabilnosti mogu sigurno pričvrstiti na zid. Zasebne komade namještaja trebalo bi pričvrstiti na zid tako da ga mala djeca ne mogu srušiti.
• Police postavite dovoljno nisko da su pristupačne, ali ne tako nisko da ih djeca mogu koristiti kao merdevine.
• Pokućstvo postavite daleko od prozora, tako da dijete ne dođe u iskušenje da se popne na njega. Na prozore ugradite sigurnosne brave.

Većini djece mlađoj od deset godina nije važno da imaju vlastitu sobu, jer mala djeca vole biti u društvu. Međutim, ako prostor nije planiran tako da svako dijete ima osjećaj vlastitog područja, dijeljenje sobe će odrastanjem sigurno dovesti do nesuglasica. Rješenje mogu biti kreveti na sprat ili kreveti razdvojeni policama ili paravanom. Dodijelite svakome prostor na policama i u ormarima.

Tinejdžerima općenito treba onoliko nezavisnosti koliko je porodica može ponuditi. Zato je za njih idealna soba na kraju kuće ili stana, gdje mogu glasno slušati muziku. Djeca općenito uživaju izlagati svoje predmete na otvorenim policama, dok će tinejdžeri vjerovatno više htjeti privatnost u obliku ormara i ladica. U tinejdžerskoj sobi mora postojati jasno određen, dobro organizovan prostor za učenje.