- Detalji
- Autor Igor Kuvač
- Rubrika: Kolumna
Dragi moji vjerni čitaoci i posebno čitateljke, samo danas i samo ovaj put, prvi put Vam se obraćam direktno i u prvom licu. Jer je i prilika takva. Posebna. Jer danas na ovaj način želim da Vam se sasvim lično zahvalim za cijelu jednu godinu pažnje, povjerenja, podrške, razumijevanja i čitanja.
Godina prođe brzo. Prebrzo! Kao ova jedna koje se ovdje prisjećam, tako i sve ostale prošle... Munjevito, nevjerovatno i kako sad iz daljine, kad je već prošla, izgleda, neosjetno. Ispunjena nekim teškim danima koji nikad ne prolaze, preteškim trenucima koji traju kao preduga vječnost, prekriveni mrakom i gustom maglom, pritisnuti težinom tamnih oblaka, omorine, tjeskobe, bezizlaza... Takvi se u nedogled otegnu u beskraj i čini se da nikad neće prestati. Ipak kad prođu, ostaju negdje daleko u prošlosti kojoj nema povratka, u vremenu koje je prošlo i nikad se više na isti način neće ponoviti. Sve ružno se zaboravlja, potiskuje, ignoriše i oprašta kako bi nastavilo dalje.