Za sebe kaže da je uporna, originalna i veliki sanjar. Mi kažemo da je snalažljiva, kreativna i da svoju stručnost koristi na najbolji mogući način. To mogu potvrditi i posjetioci Enterijer.ba koji nas prate posljednjih pet godina, koliko ova mlada arhitektica daje besplatne stručne savjete.  

Biljana Radumilo članica je i međunarodnog stručnog žirija koji će ove godine odlučiti kome će pripasti Grimizna kugla - nagrada za najbolji projekat enterijera ugostiteljskog objekta u regionu.

Rođena je u Mrkonjić Gradu prije 29 godina. Na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjaluci, gdje je diplomirala projektovanje, 2013. godine magistrirala je u oblasti energetski efikasne i održive arhitekture. Učestvovala je na mnogim međunarodnim konferencijama na kojima je izlagala naučno-stručne radove.  

Trenutno živi i radi u Linzu (Austrija) i profesionalno je angažovana na uređenju enterijera stambenih i poslovnih objekata u birou "Hoflehner interiors". Sa njom smo razgovarali o odnosu prema arhitektama u našoj zemlji, uređenju ugostiteljskih objekata, te najvećim arhitektonskim promašajima u bivšoj Jugoslaviji.

Da li je studij arhitekture bio vaš prvi odabir kada ste odlučili da ćete upisati fakultet i jeste li se ikada pokajali zbog toga?

- Mislim da je naklonost ka umjetnosti nesto sa čim se rodite, i svako to ispolji na svoj način. Sasvim spontano sam se odlučila da svoju kreativnost izrazim kroz arhitekturu i definitivno se nisam pokajala. Opet bih sve ponovila.

Kada je riječ o našoj zemlji, koliko je arhitektura cijenjena u današnje vrijeme?

- Činjenica je da se arhitektonska profesija nalazi u krizi u čitavoj Evropi. Međutim, u BiH situacija je čini mi se još gora. Kod nas je arhitekta gotovo nevažan u procesu građenja, i služi uglavnom samo da na kraju potpiše “projekat”.  Kod nas se arhitekta posmatra kao umjetnik, boem, koji crta kuće. Po mom mišljenju upravo su politika i društvo marginalozovali arhitektonsku struku, jer je ne vide kao primarnu u promišljanju strategije korišćenja i razvoja prostora u cjelini.  

Uporedite nam odnos prema arhitekturi u Austriji i u BiH? Šta je najvažnije što bi BiH mogla naučiti iz primjera Austrije?

 - U Austriji arhitektura predstavlja organizovni timski rad, sa jasnom podjelom uloga. Građenje je proces koji čini saradnja. Stručna mišljenja i stav arhitektonske struke u Austriji su cijenjeni. Međutim i ovdje je proces planiranja i građenja postao dosta kompleksan, prvenstveno u pravnom i finansijskom smislu, tako da uloga arhitekte gubi na kvalitetu cjelovitosti. Ipak, nigdje ne možemo sresti tako savršenu harmoniju istorije arhitekture i moderne arhitekture kao što je to slučaj u Austriji. Građevinski dragulji iz svih epoha se u Austriji mogu naći na skoro svakom koraku. Ali i savremena arhitekura može da ponudi izvrsne primjere.

Koji projekat na kojem ste bili angažovani biste izdvojili kao vama najznačajniji?

 - Svaki projekat koji predstavlja neki novi izazov, nova dostignuća i saznanja, smatram veoma značajnim. Mislim da je to skoro svaki novi projekat. 

S kim biste voljeli raditi kada su u pitanju svjetska imena?

 - Danijel Libeskind. Fantastičan arhitekta čiji projekti nikad nisu prošli nezapaženo. 

Šta biste izdvojili kao najveći arhitektonski promašaj na teritoriji bivše Jugoslavije?

 - Svaki objekat koji nije ispunio osnovni smisao svog postojanja, da služi svrsi, za mene je promašaj. Tu je naravno i estetska kategorija koja svakako nije zanemariva. Nažalost ljudi danas padaju na kič. Skoro sam vidjela projekat crkve u Kninu. Svakako nije najveći arhitektonski promašaj, ali jeste jedan u nizu primjera. 

Koliko ugostitelji u regionu drže do kvalitetno uređenog enterijera? Da li su spremni za dizajnerske egzibicije ili se uglavnom drže sigurnih rješenja?

 - Moram priznati da sam poprilično zadovoljna uređenjem ugostiteljskih objekata u posljednje vrijeme. Zapazila sam nekoliko objekata sa izvanredno dizajniranim prostorom, funkcionalno i estetski, vrlo kreativno i smjelo takođe.

Šta Vas prvo privuče da uđete u ugostiteljski objekat, a šta Vas odbije?

 - Volim tematske enterijere, koji imaju priču, toplinu. Privuče me naravno estetika, a odbije atmosfera. Dizajniranje enterijera i uređenje lokala je veoma složen proces i zahtijeva postojanje ozbiljnog sistema u koji su uključeni različiti stručnjaci, a prije svega osnove ideja i koncepta.

Vaša poruka vlasnicima ugostiteljskih objekata u regionu koji razmišljaju o učešću u takmičenju za Grimiznu kuglu?

- Kolektivni ukus treba da bude samo mala smjernica za rad. Prostor mora prvo da bude funkcionalan, pa tek onda krećemo ka estetskom rješenju. Ugostiteljski objekat prije svega čine ljudi koji se u njemu okupljaju, to svakako treba imati na umu.