Šum talasa bio je još sporiji, još tiši nego u podne. Bilo je to ono isto sunce, ona ista svetlost na onom istom pesku koja se ovuda proširila. Već dva sata dan nije odmicao, već dva sata kako je bacio sidro u okean usijanog metala.

..................................................................................




















Ljeto je neko čudno vrijeme, opet neko drugo, paralelno... I dok se misli, izgovara i piše, lako se zaboravlja sve što ono nije. Jer se ljeto doživljava i osjeća posebno snažno. Svako vrijeme je zaista drugačije i posebno, ali ovo je ljeto. Na neki čudan način različito od onog svakodnevnog... Nekako lagano, prozračno i svijetlo... Ludo, raskalašeno i luckasto... Nasmijano, zabavno, raspjevano, veselo i opušteno... Oslobođeno viškova, svedeno u „jednu“ dimenziju i jedan cilj... Kolektivno neodgovorno, raspušteno i smjelo... Zove more, zovu ljudi, zove ljubav... Zovu nagoni. Energija se rasplamsava iz svih pravaca. Osjeća se opšta i zajednička bliska raspamećenost sa svih strana.

Ovo ljeto je fudbalskom groznicom već obilježeno ispunjavajući svoju misiju, koja trese sportski svijet muškaraca. Iako, nažalost samo posredno, groznica se svakim danom pojačava do usijanja, koje tek slijedi i koje se iščekuje s nestrpljenjem. Muškarci su ljetom već omamljeni i pali pred TV ekranima neprimjećujući ništa drugo okolo. Još samo istaknute „gole“ navijačice, koje su sa stadiona direktno stigle u sve digitalne i štampane medije, drže muškarce budnim i svjesnim života mimo groznice. Ali nema veze. Kad groznica splasne, ostat će taman malo vremena za još neko, drugo ljetno uzbuđenje.

S druge strane ni žene ne gube vrijeme. One nesvjesno upadaju u svoju groznicu. Za trenutak, privremeno oslobođene stalne muške pažnje, obuzimaju ih sopstvene strasti, ljetni opijati nezamislive ženske groznice. One kreću u napad i preuzimaju inicijativu u drugim poljima! Upravljaju, hodaju, kupuju... Obuzete blagodatima ljeta, svjesne i samouvjerene pokazuju svu svoju ljepotu i raskoš. Ali kao i muškarce, groznica ljeta ih zanosi u stranu. Onu na ivici sa puno opasnosti koja vreba na svim stranama. U preuzetim glavnim ulogama, lako se zaigrati i praviti greške. One same uređuju, sređuju i preuređuju...

I to je dio te opasnosti. Da muškarci od fudbala zaborave na žene, a da one tako „usamljene i razuzdane“ uzmu sve u svoje ruke. Odraz ovog odnosa posebno je osjetljiv u enterijeru. I sad i uvijek, jer samouvjeren ženski nastup „bez pitanja“ može izazvati neke druge, nove i izmišljene goroznice koje se same stvaraju, u koje se u potrazi za utočištem namjerno bježi.

Prema tome, ljeto nesumnjivo ima i svoju drugu, tamnu stranu. Onu naslućenu s početka. Misterioznu i zanesenu. Onu potpuno suprotnu, neočekivanu, iznenadnu ali opet tako prirodnu i razumljivu. Zapravo je ljeto opasno kao i zima isto tako. Kao i svaka krajnost, neobuzdanost ili pretjerivanje u bilo čemu. Uvijek na granici i na ivici da iz jednog oblika pređe u drugi, da sklizne i skrene u suprotnost. Nešto što se ne želi, ali se nesvjesno ili polusvjesno ponekad stvarno dešava. I ponovo potpuno prirodno. Sumorno i teško od vreline koja steže, usporava i parališe. Ponekad potpuno uspava i umrtvi žegom koja omamljuje i opija tom snažnom, nevidljivom snagom vreline, koja obara.

Ljeto je dakle, vrijeme snažne energije koja u različitim oblicima kola unaokolo, spremna da se da i uzme. Iskoristi - kako god. Ona se u atmosferi pretvara u različita stanja, emisije, boje, oblike, mirise i smisle pa se tako spušta na ljude, prostore, psihologije... Idis Turato, jedan od najcjenjenijih i najnagrađivanijih savremenih arhitekata, nedavno je u Banjoj Luci, rekao da ga jako inspiriše odlična energija ljudi i „teritorije“ koju tu osjeća. I da na neki način, nagomilani bunt intelektualnog urbanog društva koji postoji u mladoj generaciji mora da se oslobodi. Jer prošlo je vrijeme patetičnih osjećaja promašenog smisla. Vjera u kulturu, rad i uspjeh mora de se vrati na svoje mjesto, te nametne sistemu koji ne funkcioniše i koji treba da se mijenja.

Zato ovo ljeto na terasi, krovu zgrade, u dvorištu, bašti, na selu, planini, na obalama rijeka, jezera ili mora, pored odmora koji je stvarno potreban i neophodan, treba iskoristiti i za razmišljanje o onome što biste željeli da uslijedi poslije. O životu koji umara ali i ispunjava. O životu u kojem se uživa i bude srećan. Do sljedeće sezone...