Uzbuđenje koje osjeti tokom istraživanja, pokušaja i grešaka, te kreativni zanos i sreća kada je zadovoljna rezultatom su dokaz da radi ono što voli. Sanja Kulenović je industrijska dizajnerica iz Sarajeva i jedino što ne voli je raditi rano ujutro. 

Po prvi put je članica žirija za Grimiznu kuglu, takmičenja za najbolji dizajn enterijera ugostiteljskog objekta u regionu i sa njom smo razgovarali o njenim počecima u karijeri, najvećim izazovima u dizajnerskom poslu i s kim bi voljela sarađivati.

Zašto industrijski dizajn?

- Oduvijek sam znala da želim studirati dizajn, od malih nogu. Mislim da je to zbog ljubavi prema stvaranju i prema promjenama. Industrijski dizajn se nametnuo kao logičan izbor, jer nema ograničenja na područje djelovanja, već ostavlja slobodu da se tokom života u više navrata okušate u različitim vrstama proizvoda ili uslugama koje nudite. 

Doslovno se možete specijalizirati koliko god puta želite: danas dizajnirati namještaj, a već sutra posuđe, aute, cipele ili enterijere, kao što to mnogi dizajneri čine. Uzbuđenje koje osjetim tokom istraživanja, pokušaja i grešaka, te jedinstveni osjećaji poput kreativnog zanosa i sreće kada sam zadovoljna rezultatom su dokaz da radim ono što volim, a to je jedina garancija za zadovoljstvo tokom osam (i više) sati dnevno, pet dana u sedmici.

Koliko je teško bilo naći posao u struci i da li ste se ikada pokajali što ste radili u oblastima koje nisu baš bliske industrijskom dizajnu?

- Nije bilo lako. Kao prvo, kada sam se vratila u BiH iz Italije, nisam poznavala nikoga iz moje struke i posao sam tražila isključivo preko online oglasa. Većina oglasa je bila za grafički dizajn, a pošto je 30 posto predmeta na studiju koji sam pohađala (Industrijski dizajn, Univerzitet IUAV di Venezia) bilo orijentisano na grafički dizajn, nisam imala problema s tim, dok se ne pruži prilika za produkt dizajn.

Trebalo je pet godina da pročitam oglas za dizajnera namještaja u Sarajevu. Oglas je objavila velika i bitna kompanija iz te industrije, Standard Furniture Factory. Danas sam šef Istraživanja i razvoja u toj kompaniji, i svako iskustvo poput visual merchandisinga za Oviesse, dok sam još živjela u Italiji, te razna iskustva iz grafičkog dizajna su itekako bili korisni mojim poslodavcima, a na kraju i meni.

Šta je najveći izazov u dizajnerskom poslu?

- Najveći izazov je pronaći pravu mjeru između onoga što želite stvoriti i onoga što je moguće izraditi. Tu se ubrajaju i tehnološki limiti u proizvodnji, ali i ekonomski faktori, poput isplativosti izrade određenih dijelova naspram realne tržišne cijene tog proizvoda.

Da li su društvene mreže pozitivna promjena u industriji i koliko su Vama korisne u radu?

- Sigurno su pozitivna promjena, koja je korisna svima. Lično se ne mogu pohvaliti da iskorištavam njihov puni kapacitet, više se smatram dobrim "followerom", pošto do najboljih članaka dođem preko društvenih mreža. Kada je riječ o promociji, smatram da je kvalitet bitniji od kvantiteta, i preferiram platiti stručnjaka koji će se time baviti puno radno vrijeme.

Koji Vaš projekat biste posebno izdvojili i zbog čega?

- Izdvojila bih dizajn čitavog koncepta na IMM Cologne 2016. za Standard Furniture Factory, jer sam zaista bila uključena i/ili voditelj svakog segmenta tog eventa. Zamislila sam čitav koncept i na kraju ga i "iznijela", od brendiranja i promotivnih materijala do dizajna samog štanda, konstrukcije, izbora i nabavke materijala, a i dizajn nekih od modela namještaja koje smo izlagali.

Kako zamišljate posao iz snova?

- Ista vrsta posla, ali da radim isključivo kada mi se radi, i nikada rano ujutro.

Sa kojim svjetskim dizajnerom biste voljeli sarađivati?

- Iskreno, nikada o tome nisam razmišljala, ali prvi koji mi je pao na pamet je Phillippe Starck, vjerovatno zato što mi djeluje simpatičan (iako ga lično ne poznajem). Mislim da su međusobno uvažavanje i dobra radna atmosfera vrlo bitni za kvalitetnu saradnju, ponekad i bitniji od nečijeg portfolija. 

Po prvi put ste članica međunarodnog stručnog žirija za Grimiznu kuglu. Koliko ste zadovoljni razvojem dizajna enterijera kada su ugostiteljski objekti u regionu u pitanju?

- Zadovoljna sam već samom činjenicom što se razvija. Primjetno je da su i prosječni građani počeli da uočavaju dizajn, pa čak i da ga "zahtijevaju", tržište je automatski i odgovorilo; više nije bitna samo hrana već i ambijent u kojem se služi. Konkurencija je sve jača, samim time ugostitelji žele (i moraju) da posvete puno pažnju svakom aspektu njihovog objekta, te su konačni rezultati sve bolji i bolji. U svakom slučaju, mnogi objekti pariraju objektima u najbogatijim zemljama svijeta.

Kako najradije provodite svoje slobodno vrijeme?

- Putujući ili odmarajući u prirodi, po mogućnosti na moru.

Vaša poruka za sve mlade ljude koji su trenutno završna godina na studiju industrijskog dizajna?

- Da ne posustaju na prvim preprekama, jer u BiH tek dolazi najbolje vrijeme za industrijske dizajnere.