Jasmina Cero - Ahmedagić, vlasnica Pet shopa Zooland i predsjednica Kinološkog društva Sarajevo, za Enterijer.ba govori o životu sa svojim četveronožnim ljubimcima, organizaciji doma u kojem boravi pet maltezera i priznanjima koja su njeni psi osvajali.

Jasminina ljubav prema psima potiče od ranog djetinjstva. Za 17-ti rođendan na poklon je dobila mađarskog pulija kojeg je nazvala Bendži.

............................................................................................................................................................

Šta je bilo presudno da vaš privatni i poslovni život posvetite kućnim ljubimcima?

- Odavno smo planirali da se bavimo privatnim biznisom. Poklopilo nam se ugodno sa korisnim i vrlo brzo smo odlučili da se naš biznis bazira na nečemu što je vezano za životinje, prvenstveno za pse. Počeli smo sa uvozom hrane i profesionalne kozmetike za pse i mačke. Malo poslije toga smo se odlučili da proširimo asortiman i sa ostalom kako hranom, tako i kozmetikom i opremom za kućne ljubimce. Trenutno imamo svoju radnju - Zooland Pet Shop u Sarajevu.

Za sve gore navedeno zaslužna je naša ljubimica, naša prva maltezerica LuLu, koja je prije šest godina osvojila naša srca. Pošto su se moje kćerke, kao i mi ostali, naprosto zaljubile u ovu pasminu, okušali smo se i u izložbama. Naše kćerke su se prepoznale u tome i odlučile da im to bude i najvažnija sporedna stvar u životu.

Za proširenje porodice, za drugog psa, nam nije trebalo puno vremena da se odlučimo. Ubrzo je naša srca osvojio preslatki mali dečko Paco. Naša sreća i ljubav prema njima je bila tolika da smo se ubrzo odlučili za još jednog dječaka po imenu Danny. Nedugo nakon toga smo registrovali uzgajivačnicu, koja je prva i do sada jedina registrovana uzgajivačnica maltezera u BiH pod okriljem svjetske kinološke organizacije - FCI-a.

S obzirom da se uzgojem bavimo ozbiljno i da nam je najvažnije unapređenje ove predivne pasmine, te da smo ciljano i studiozno birali naše pse, poslije tri i po godine čekanja kombinacije iz snova, proširili smo i obogatili našu porodicu još jednom djevojčicom - Cherry.

Koliko četveronožnih' ljubimaca trenutno imate u kući?

- Trenutno imamo pet malih bijelih čupavaca - naša četiri stalna psa i jednu bebu od 5 mjeseci iz našeg uzgoja.

Ko je 'šef raje', a ko 'mezimac'?

- Šef parade je naravno naša prva ljubav LuLu i kao prava šefica sve ostale poreda i zavodi mir i red u kući.

A mezimac? Uh, to je teško pitanje. Svi su mezimci na svoj način. Dečki se vole malo više maziti. Recimo Paco je jedna velika maza i uvijek je u krilu. Ja volim reći da je on mene odabrao da ja budem njegova mezimica. Opet sa druge strane, i Danny je mezimac na svoj poseban način. LuLu nam je davno osvojila srca i naravno da je na prvom mjestu, dok se Cherry opasno bori za svoju poziciju i mjesto u našim srcima i super joj ide. Tako da je ovo dosta teško pitanje i mislim da nemam pravi odgovor na njega.

Kako izgleda jedan vaš dan sa ljubimcima?

- Naš svaki dan je izuzetno uzbudljiv. Svi naši psi spavaju sa nama u krevetu, tako da me ujutro čim otvorim oči dočekaju najmanje dva predivna stvorenja koja mi požele dobro jutro. Tada ide prvo jedna tura maženja i igranja u krevetu. Poslije toga svi već znaju, čim ustanemo, od "tate" dobijaju po poslasticu. Poslije toga ide doručak, opet tura igranja. Kada idem na posao opraštam se sa njima uvijek nerado jer me svi gledaju i kao da pitaju: "A mogu li i ja sa tobom?"  Kući ostaju uvijek sa nekim. Kada se vratimo sa posla onda ide opet igranje i maženje. S obzirom da ih trenutno ima pet, imamo malo štene Louie-a, provedem cijelu večer naizmjenično mazeći i igrajući se sa nekim od njih. Kako ja, tako i ostali članovi porodice.

Uspijevate li sve vaše obaveze završiti na vrijeme? Ukoliko ne, šta najviše trpi?

- S obzirom da smo i mi sami po sebi jedna velika obitelj, suprug, ja i tri kćerke, obaveze smo tako rasporedili da svako ima svoj zadatak. Sve ostalo može da trpi. samo naši psi ne. Njima sve uvijek mora da bude potaman.




Kako ste organizovali svoj dom budući da u njemu živi nekoliko pasa? Imate li poseban namještaj za njih ili im je cijela kuća na raspolaganju?

- Mi živimo u stanu, koji je dosta veliki. S obzirom da su maltezeri mali psi, oni ne zahtijevaju puno prostora. Kako sam ranije rekla svi spavaju sa nama. Svoje pseće krevetiće koriste samo za dnevni odmor. Zahvalni su kao pasmina i nemaju periodična linjanja kao neke pasmine i isto tako nemaju pseći vonj. Pogodni su za stan i ja bih ih svima preporučila. Naravno da je sve podređeno i prilagođeno njima. Kada god ih nakratko moram ostaviti same, više puta provjerim da li sam sve sklonila što bi ih eventualno moglo povrijediti ili što bi im moglo na bilo koji način smetati. Uglavnom, nema posebnog namještaja za njih, naravno osim njihovih krevetića. Cijela kuća im je na raspolaganju, a najviše vole da leže na jastucima ugaone garniture. Napomenula bih da po cijeloj kući imamo njihovih igračaka, kao u vrtiću.

Šta najviše vole raditi, odnosno šta im priuštite kada su 'bili dobri'?

- Hm šta najviše vole raditi? Svako od njih je individua za sebe. Svako od njih ima svoj karakter. LuLu, iako je najstarija, još uvijek je najrazigranija. Paco i Danny su velike maze, najviše vole da se maze. Cherry je prava beba, ona sa svojim najboljim drugarom Louiem pravi razne nestašluke i najaktivnija je od njih sviju. Kako su i karakterom drugačiji, tako su drugačiji i kada ih nagrađujemo. Doduše, svi su ludi za poslasticama i to im je najdraža nagrada. Kada se poslastice dijele svi pokazuju šta najbolje znaju, pokazuju se u najboljem svjetlu, a zatim strpljivo čekaju na red da dobiju svoju poslasticu. Pored toga im je najdraža nagrada kada ih pohvalim sa 'BRAVO'. Tada znaju da su nešto dobro odradili i sretni su zbog toga.

Vaši maltezeri su dobitnici brojnih međunarodnih priznanja. Koliko često posjećujete izložbe i koliko vremena je potrebno da bi se jedan pas adekvatno pripremio na 'nastup'?

- Da, naši psi su nagrađivani na mnogim nacionalnim i međunarodnim izložbama. Svi imaju svoju izložbenu karijeru. LuLu i Paco su završili svoju, osvojili što su trebali i sada su u "mirovini". Danny se još uvijek izlaže. Potrebna mu je još jedna kandidatura da bi postao internacionalni šampion u ljepoti. Do sada je već multi šampion, dobitnik mnogih priznanja za najljepšeg psa pasmine, bio je mnogo puta na postolju u svojoj grupi, a posebno draga nagrada nam je plasman najljepšeg mladog psa izložbe i drugog najljepšeg psa Evropske izložbe pasa u Celju 2010. godine u svom razredu. Izuzetno smo ponosni na njega. Naša prinova i nova nada Cherry je nedavno imala svoju prvu izložbu. To je bila međunarodna izložba svih pasmina u Banja Luci. Bila je najljepši mladi pas u svom razredu i najljepši mladi maltezer. To joj je ujedno bila i dobra vježba za Svjetsku izložbu pasa u Budimpešti u maju. Imamo mnogo izložbi i nagrada iza nas, a nadam se i ubuduće da će ih biti.

Često smo prisutni na izložbama, kako u BiH tako i u regionu. Pasmina koju mi imamo i uzgajamo je izuzetno zahtjevna za održavanje, kao i sama priprema za izložbu. S obzirom da izložbeni maltezer mora da ima dugu dlaku do poda, ta se dlaka njeguje otkako je pas štene. U određenoj starosnoj dobi počinje da se pakuje u papilotne. Koriste se razni preparati (šamponi, regeneratori, sprejevi, ulja i dr.) za njegu i održavanje dlake. Posebna oprema, četke, češljevi, papilotne za pakovanje dlake, gumice, mašnice i dr. Dlaka izložbenog maltezera se njeguje sve dok pas ne završi izložbenu karijeru. Onda je po volji vlasnika da li će dlaku ošišati ili i dalje ostaviti. Po meni, znajući koji je to trud i ulaganje, najbolje je ošišati psa poslije završenih izlaganja. Znači, sve što sam do sada nabrojala je proces koji konstantno traje dok je dlaka duga. Pas se kupa svakih 5-7 dana. Taj proces, odnosno priprema za kupanje, sušenje i papilotiranje traje oko tri sata. Kod same pripreme za izložbu, pored standardnog procesa kupanja i feniranja, imamo još pripremanje i pravljenje frizure, tzv. top knota, i posebno sređivanje za ulazak u ring. Ukupan proces tj. priprema za izložbu je nekih 5-6 sati. Za to treba dosta truda, vještine, vježbe, a za sve dosta ljubavi i strpljenja.

Koliko se u današnje vrijeme vodi računa o adekvatnom uzgoju i koji su to problemi sa kojima se vi, kao uzgajivači, susrećete?

- Nažalost, o pravom selektivnom uzgoju, što je i primarni cilj kinologije, baš se ne može govoriti. Selektivni uzgoj znači da se iz svakog legla biraju najkvalitetniji primjerci koji se daju u daljnji uzgoj. Ostali primjerci se sterilišu i prodaju isključivo kao kućni ljubimci. Kod nas, a i kod naših susjeda, taj je kriterij kvalitetnog primjerka na dosta niskoj razini. Ne vodi se računa o kvalitetu nego o kvantitetu. Iz toga proizilazi da ta jadna mala bića bivaju dosta često samo sredstvo i izvor zarade. Nerijetko se vide razne farme pasa takozvanih „uzgajivača", gdje se psi drže u katastrofalnim uslovima. Male kućne pasmine se drže vani u boksevima, na slami, po hladnom ili pretoplom vremenu, veliki i mali skupa, puno različitih pasmina. Jadne ženkice služe kao inkubatori, pare ih svako tjeranje što je zločin jer ženki treba godinu dana da se oporavi od okota i prema pravilniku o uzgoju može se pariti svako drugo tjeranje. Pare se ženkice od godinu dana koje su faktički jos uvijek nezrele i koje su i same još uvijek štenci.

Po meni je veliki problem i u vlasnicima, odnosno budućim vlasnicima. Ljudi se ne raspitaju ili vrlo malo znaju o pasmini koju žele da kupe. U većini slučajeva cijena je presudna u kupovini takvih štenaca. Ljudi se pitaju koja je razlika u štencima iz  uzgajivačnice koja se bavi isključivo jednom pasminom i nema puno legala i štencima koji dolaze sa farmi pasa, od "uzgajivača" koji imaju i po 10 različitih pasmina, kada svi ti štenci „izgledaju" isto a razlike u cijenama su velike. Razlika je ogromna. Način na koji se psi drže, ljubav, kontrolirano parenje jedinki, ulaganje u roditelje štenaca i mnogo drugih stvari čine ogromnu razliku. Vlasnici uopće nisu svjesni, da za malu cijenu koju plate tzv. štancerima, koja je po meni i velika za ono što mogu dobiti, nerijetko dobiju bolesnog psića. Psići se dostavljaju u kartonskim kutijama u autobusu, sa raznim traumama, genetskim bolestima, ... Dobiju pse koji uopće nisu predstavnici svoje pasmine jer ih često miješaju sa nekim drugim pasminama itd. Puno bolje i humanije je udomiti psa iz azila ili sa ulice nego takvim "uzgajivačima" platiti. Na kraju se desi to da ljudi plaćaju ogromne troškove veterinara, posebne veterinarske hrane, a za te novce su mogli kupiti zdravo štene kod provjerenog uzgajivača.



Često čujem opravdanje novih vlasnika, koji se nerijetko razočaraju u psa kojeg su kupili, jer to nije to što su htjeli. Kažu: "Pa eto, spasili smo ga iz onog pakla.". To je pogrešno razmišljanje. Nisu ga spasili, već su samo napravili mjesto za novog jadnog psića. Ovo je tema koja je dosta kompleksna i, nažalost, ne radi se baš puno na njoj. Ja se iskreno nadam da će jednom doći i taj dan da se takvim stvarima stane u kraj i da će se onda samo istinski ljubitelji pasa, koji će gledati isključivo dobrobit psa i određene pasmine, baviti uzgojem, a ne ljudi kojima su psi samo izvor zarade.

Nedavno ste osnovali i Kinološko društvo Sarajevo. Koji su vaši ciljevi?

- Osnovni cilj osnivanja Udruženja KDS je razvoj kinologije kao stručne i sportsko-rekreativne djelatnosti, uzgoj, odgoj, obuka i zaštita rasnih pasa, obuka vlasnika i ljubitelja rasnih pasa, kao i usavršavanje kinoloških sudija i vodiča pasa.


Šta biste poručili ljudima koji do sada nisu imali kućnog ljubimca?

- Poručila bih im da onaj ko nije imao kućnog ljubimca nije ni svjestan šta propušta! Velika pusa čitateljima od naše bijele bande - LuLu, Paca, Dannya, Cherry i Louie-a.