Voštani cvijet jedna je od najpoznatijih penjačica. Pogodna je za uzgoj u svim uslovima stanovanja.

Ima debele, mesnate listove i mirisne štitce koji se sastoje od mnogobrojnih voštanih cvjetova. Domovina im je u Južnoj Kini i Istočnoj Australiji.

Hoya carnosa najotpornija

Između mnogih vrsta voštanog cvijeća, najotpornija je i stoga najraširenija Hoya carnosa. Nju cijene prije svega zbog mnogobrojnih cvjetnih štitaca, koji objedinjuju male cvjetove u prekrasnu cjelinu. Štici cvatu od maja pa sve do jeseni.

Pojedinačni cvjetovi imaju pet latica s promjerom od oko 1 cm. Bijeli su ili svijetlo ružičasti, a u sredini imaju crvenu tačku. Iz svake latice izbijaju medene kapljice, koje se na svjetlosti presijavaju i daju voštani sjaj cijelom cvatu. Osim toga vrlo ugodno mirišu, što je u suprotnosti s njihovim srodnicima - svilenim cvjetovima.

Ne režite štapku

Pošto štitac ocvate, štapka se ne smije odrezati, jer će na njoj - možda još iste godine - procvjetati novi štitac. Ako dobijete na poklon posađenu mladicu, treba joj najmanje jednom odrezati vrh kad počne rasti, da bi se pospješio rast grančica.

Idealno mjesto za ovu biljku je prozor, okrenut na istok ili na zapad. Uspijevaju i na južnim stranama, ako ih dovoljno zalijevate.

Ukras i kada prestane cvasti

Hoya carnosa ima nekoliko varijanti sa žuto do crveno obrubljenim, odnosno žuto i bijelo prošaranim listovima. Zbog vrlo dekorativnog i lijepog lišća, ova je biljka ukras i kada prestane cvasti. Nema ograničenja što se tiče grijanja i sobne klime. Voštani cvijet uspješno raste čak i u toplim uredskim prostorijama.

Za vrijeme mirovanja treba ga što manje zalijevati. Ljeti se smije obilno zalijevati, ali treba izbjegavati zadržavanje vode u podlošku. Gnojiti treba od maja do augusta hranjivom otopinom (0,1%) svakih 14 dana.