Svojedobno su kamelije bile poznate kao jedno od najdragocjenijih otkrića 18. vijeka.

Do danas su zadržale eleganciju dalekih krajeva, iako u toplim sobama sve kraće ostaju svježe. Jezuitski svećenik Georg Josef Camellius donio je 1739. godine prvu sadnicu u Evropu, s jednog putovanja iz istočne Azije i Filipina.

Camellia japonica ili japanska kamelija, zimzeleni je grm sa sjajnim zagasitozelenim listovima i predivnim bijelim, ružičastim ili crvenim cvjetovima koji obično cvjetaju u proljeće. Neke vrste cvjetaju i zimi.

Nježne i osjetljive

Koliko god nas veselila ljepota cvijeta kamelije, teško ju je sačuvati preko zime. Ako su u toku ljeta stajale u sjeni na otvorenom, u oktobru, nakon prvog noćnog mraza, treba ih unijeti u kuću. Ljeti ih držite u polusjeni, na otvorenom mjestu kao što je balkon zaštićen od propuha.

Treba izbjegavati temperaturne razlike, a biljke treba i na novom mjestu okrenuti na isti način prema svjetlu. Dok ne propupa biljku treba držati na temperaturi od 10 do 12 stepeni, a u doba cvatnje ne iznad 15 stepeni Celzijevih.

Cvijet kao nagrada

Ako ste uspjeli prebroditi sve prijelaze u uzgoju i biljku niste izlagali "šokovima" i ako ste pravi ljubitelj, procvjetat će. U maju treba ograničiti zalijevanje. Nastupa doba zasušenja i u to se vrijeme stvaraju cvjetni pupovi. Kamelije ne podnose jako sunce ili zalijevanje hladnom ili tekućom vodom.

Biljke ne smiju nikad biti suhe, ali i prevelika vlaga im škodi. Za zalijevanje upotrebljavajte mlaku i mekanu vodu.

Sadite je u mješavinu humusa, treseta, dobro odstajale travnjače i pijeska. Presađivati se treba tek svake tri-četiri godine. Hidrokultura se ne preporučuje.