Ruzmarin je lako uzgajati u saksiji kao ukrasnu biljku, a možete ga koristiti i pri kuhanju. U južnim krajevima, na primorju, raste samoniklo, a kod nas se uglavnom sadi. Odgovara mu topla klima, blage zime i rijetke padavine.

Izgled i uzgoj

Ruzmarin je zimzelena grmolika trajnica igličastih listova, drvenaste stabljike i lijepih plavih cvjetića koji cvjetaju u proljeće. Cvjetovi rastu na vrhovima stabljika ali su intenzivne boje i gusto poredani te odaju dojam da je cijela biljka okićena cvjetićima.

Za kućni uzgoj najpogodniji su patuljasti ruzmarin, koji naraste do 45 centimetara visine, te položeni ruzmarin, koji sa svojim položenim stabljikama izgleda divno kada ga smjestite u sandučiće na prozorskoj klupici.

Godi mu toplota i svjetlost. Budući da ne podnosi mraz, u jesen i zimu treba ga unijeti u prostoriju gdje će biti zaštićen od niskih temperatura.

Idealna zemlja za sadnju ruzmarina je humusna mješavina sa pijeskom. Zalijevanje treba vršiti umjereno i ne dozvoliti da korijen ruzmarina bude u previše vlažnoj zemlji jer će istruhnuti. Ne podnosi često presađivanje i premještanje s jednog mjesta na drugo. Da bi bio zdrav, morate ga redovno obrezivati.

Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem korijena odraslih biljaka u proljeće. 

Simbol vjernosti i povjerenja

Ruzmarin je cijenjena biljka kada se radi o pripremanju hrane i kozmetičkih preparata za kožu i kosu.

Da bi bila dobra za upotrebu, biljka mora biti stara dvije godine. Tada možete redovno brati manje količine lišća. Njegov rezak okus je divan dodatak jelima, posebice u sredozemnoj kuhinji.

Preporučuje se držanje saksije s ruzmarinom na radnom stolu jer dobro djeluje na poboljšanje koncentracije, mentalnu budnost, lakše disanje i osnaživanje pamćenja.

Dovoljno je samo da među dlanovima protrljate nekoliko listića ruzmarina, duboko udahnete taj divni miris i već ćete se osjećati bolje.