Vlasac je jedna od najstarijih začinskih trava i najmanji član porodice luka, najprofinjenijeg okusa.

Još prije 3000 godina Kinezi su ga koristili kao začin. Stari Rimljani su vjerovali da vlasac ublažava kašalj i liječi opekotine. U Evropi, u srednjem vijeku, osim za kuhanje, vlasac je korišten i kao sredstvo za zaustavljanje bolova i krvarenja.

Danas se najviše upotrebljava u kuhinji. Za ljubitelje kuhanja i slasnih zalogaja, vlasac je nezamjenjiv kada se radi o jelima od sira i jaja, raznim umacima, gustim supama ili krompiru. Kuhanjem gubi aromu i okus pa se stoga radije upotrebljava svjež ili zaleđen. 

Lijep i nezahtjevan

Vlasac ili Allium schoenoprasum je višegodišnja biljka, dugih zelenkastih listova, visokih 15 do 30 centimetara, koji podsjećaju na vlati trave. Sjeme vlasca treba posijati u proljeće. Potrebna mu je bogata zemlja i umjereno svjetlo, ne direktno sunce.

Dok čekate da proklija treba ga obilno zalijevati. Kada niknu mali busenovi vlasca u vidu trave možete ih razdijeliti i posaditi u saksije ili prozorske sandučiće kako bi se razlistao.

Predivni cvjetovi u obliku loptice

Svake tri godine bilo bi poželjno da razdijelite lukovice vlasca.

Vlasac ima predivne roze cvjetove u obliku loptice. Međutim ako ga redovno režete i upotrebljavate za kuhanje, cvijet se ne može formirati. Vlasac se reže tri do pet centimetara iznad zemlje kada se koristi za kuhanje. Rezanje ga održava zdravim.