Dok se prošli praznici ispraćaju, a sljedeći tek željno iščekuju, prvi dani 2011. zime prolijeću kao pahulje snijega i šibaju kao hladni snježni smetovi, zatrpavajući džakove prošlih trenutaka, dana i vremena... U kratkom, preostalom vremenu, koje žuri kao da će se odjednom naglo sudariti s nekim drugim, zauvijek stati i završiti se, život juri brže nego ikad! Leti, mete, pulsira, drhti i trese! Grozničava energija pred kraj i uzbuđenje novog početka intenzivira osjećanja, želje, nadanja, očekivanja, stvarnosti i nestvarnosti...

..................................................................................

Bjelina nadahnjuje, osvježava i zasljepljuje. Hladnoća usporava, zatvara i zbližava. Toplina grije, smiruje i uspavljuje. Vremena ponestaje, duša se razvodnjava, prostori se razdvajaju, multiplikuju, povećavaju... Razumi se mute, tonu i sanjaju. Paralelno, i u snu i na javi otkriva se biće u dva svijeta, nekoliko slojeva, pravaca i veza. U paralelnom, usnulom, daleko skrivenom i tajnom prostoru svijesti ili besvijesti postoji i samo na trenutke se javlja ogromno, predivno i neprocjenjivo bogatstvo. Jedan nepregledan, izdvojen i poseban univerzum širine, veličine, dubine i visine. Prostor najrazličitijih, nedefinisanih, neizrecivih i neobjašnjivih dimenzija, boja, oblika, materijala, tekstura i konstrukcija. Paralelni, nestvarni svijet svijesti u pozadini stvarnosti koja upravo prolazi pred očima.

Paralelno, negdje tu iza duge, u nekim nepostojećim prostorima nestvarnosti nekako stoji sve što zapravo ovdje jeste i vrijedi. Negdje na pola puta, međ javom i međ snom, u paralelnim prostorima, u nevidljivom svijetu nastaje sav živi svijet vidljiv, čulan i opipljiv. Tamo u snovima, sa druge strane jastuka, gdje Nev vidi ljude, Iva osvaja naslovnice i Ve slika prostranstva, želi se, sniva i mašta sve ono što će posredno sutra i budno oblikovati stvarnost. Za tren, kao blijesak ili mrazna šara na prozoru, javit će se kao slika, zvuk ili čudno osjećanje. Trajat će kratko, nestat će brzo, ali utjecat će jako! I oblikovati pravi život. Stvorit će i umjetnost i put i odnos...

Paralelni prostor će postojati uporedo i živjeti zajedno sa stvarnim. Iako razdvojeni, na različitim širinama, dužinama i pravcima, neusaglašenih ritmova, vibracija i amplituda, zapravo su vezani za sve vijekove. U intimnom odnosu spojeni najfinijim, filigranskim kopčanjima, stalno se susreću pa čak vibracijama i prepliću gradeći jedinstven, zajednički sopstveni izraz svijesti bića u životu, radu i stvaranju. Otuda možda i opravdano pitanje, da li je paralelni prostor, zaista paralelno izdvojen, besvjesni drugi dio ličnosti, ili je ustvari, samo jedan nevidljivi, neopipljivi dio prve, jedne jedine i jedinstvene stvarne svijesti, koju nesumnjivo čini. Ali bez početka i kraja, vremena i trajanja, paralelno postoji jedan prostor kao jedinstveni ili pak malo pomjereni izdvojeni dio jednog te istog identiteta, zauvijek sakriven, ponekad odškrinut ili potpuno otkriven.

Bez obzira na sve njegove osobine, paralelni prostor, nepreglednih i neizmjernih prostranstava daje nezamislive mogućnosti, ponekad i pomalo plašeći svojom ogromnom moći. Dovoljno se samo prepustiti i osjetiti čaroliju sveprisutnog, ogromnog ličnog prostora bez ograničenja. U prostoru gdje ništa nije moguće. Tamo gdje su utjeha, snaga, energija, optimizam, želja, ljubav, uspjeh... Gdje nastaje umjetnost, gdje je život lijep i stalno iznova počinje. Na kraju tamo gdje je nastala i Bela Vida. Odakle je paralelni svijet pretvoren u stvarnost i realizovan fizički, a svojom čulnošću, bojom, mirisom, oblikom i ukusom, ponovo vraća tamo odakle sve i počinje stvarajući začarani krug života, točak koji pokreće, vodi i ide sve dalje i dalje bez prestanka.

Iako ponekad surovo stvaran, okrutan i nepodnošljiv, iako plaši, neumitno prolijeće i stvara tjeskobu, taj Bela Vida život je jedino što se ima i što svakom u ovom trenutku i ovdje pripada. U svim trenucima, lako ga je ponovo duboko udahnuti. Jer je paralelno prisutan u nepresušnoj rezervi sve do samog kraja. U čvrstoj vezi stvarnog i nestvarnog kao esencijalni sastojak. U vremenu prolaska i ponovnog pronalaska, prštanja želja i opraštanja za nove početke i bogaćenje paralelnih svjetova, dovoljno je osjetiti toplinu i pucketanje vatre, proviriti kroz prozor ili jednostavno samo zažmiriti i utonuti u prostranstvo paralelnog, za srećno Bela Vida novo!