Ito Shinji je čest gost Sarajeva, ali ne onoliko koliko bi volio da bude. Ovaj japanski fotograf živi u malom mjestu Oiso, na obali Pacifika. Autor je brojnih fotografija iz oblasti arhitekture, enterijera, komercijalnih proizvoda i portreta, te umjetničkih fotografija pejzaža i mrtve prirode. Osmislio je poseban fotografski stil tzv. “Shinbokuga” odnosno štampanje fotografija na japanskom “washi” papiru.

Dobitnik je nagrade Udruženja profesionalnih fotografa Japana (JPS). Održao je samostalnu izložbu fotografija u galeriji Ayumi u Tokiju 2009. godine, a nama je najpoznatiji po izložbi fotografija napravljenih u zabranjenoj zoni oko nuklearne elektrane Fukushima koju je održao u galeriji Bela Vida. 

Aktivno je uključen u humanitarni rad u područjima koja su bila pogođena razornim zemljotresom 2011. godine. Osnivač je volonterske grupe “Projekat dječjeg slikarastva” koji je pokrenula grupa umjetnika kako bi kroz slikarske radionice pomogli djeci iz područja pogođenih zemljotresom da prebrode psihološke traume. Osim toga, održao je seriju izložbi crteža i pisama koje su osnovci iz BiH slali svojim vršnjacima u Japanu u područjima pogođenim zemljotresom.

Sa njim smo razgovarali o njegovom radu, izložbama u Sarajevu i projektima na koje je posebno ponosan. Povod je bila Grimizna kugla, takmičenje za najbolji dizajn enterijera ugostiteljskog objekta u regionu čiji član međunarodnog stručnog žirija po drugi put. 

Posjetili ste Sarajevo mnogo puta gdje ste održali dvije izložbe. Jednu u Bela Vida galeriji, a drugu u Galeriji BlackBox. Kakve uspomene Vas vežu za taj period i šta je bio razlog Vaše prve posjete?

- BiH sam odlučio posjetiti nakon što su djeca Japana dobila crteže i poruke podrške od djece iz BiH. Uspostavio sam blisku vezu sa BiH kroz organizovanje izložbi sa iskrenom nadom da će prijateljstvo između Japana i Bosne postati još dublje. 

Kroz učešće u pomenute dvije izložbe najviše su me dojmili Bosanci i Hercegovci. Oni su narod dobrog srca. Izložba fotografija napravljenih u zabranjenom području u blizini Fukushima Daiichi nuklearne elektrane, održali smo u nekorištenom, starom prostoru Bela Vida galerije čiji enterijer je podsjećao na atmosferu napuštenog grada u Fukušimi. Na ovaj način moje fotografije kao da su oživjele. 

Osim pomenue dvije, imao sam zadovoljstvo organizirati izložbe u rezidenciji japanskog ambasadora, kao i u Narodnom pozorištu. 

Kako biste opisali svoj rad? Na koji projekat ste posebno ponosni?

- Kroz moj rad "Shinbokuga" izražavam fuziju između Zapada i Istoka. U mojim radovima, evropsko cvijeće je na tradicionalnom japanskom "washi" papiru ispisano tintom japanske kaligrafije. 

Nisam siguran da li je "biti ponosan" pravi izraz, ali organizovao sam devet dječijih slikarskih radionica u kojima smo pokušali da zaliječimo emocionalne rane djece u pogođenim područjima. Osim toga, napravili smo i izložbu crteža iz BiH koje su učenici poslali djeci Japana. 

Šta je Vaša najveća inspiracija? 

- Mislim da je to priroda. Potrebno mi je samo pet minuta hoda od kuće do plaže. Za opuštanje mi je dovoljno da gledam u more i da osjetim ritam valova koji udaraju od zemlju. 

Koje motive najradije fotografišete?

- Moj omiljeni posao je fotografisanje koncerata klasične muzike. Nekada sam imao želju da postanem dirigent, tako da uvijek osjetim uzbuđenje kada fotografišem ovakve koncerte.  

Bili ste predsjednik Udruženja slobodnih umjetnika u Japanu. Sa kojim izazovima ste se najteže nosili? 

- Otkaz na poziciju predsjednika sam dao prije dvije godine, a Udruženje u potpunosti napustio nedavno. Izazov je bio kako udovoljiti članovima Udruženja jer svaki je htio nešto drugo. Bilo je teško uskladiti mišljenja članova.

Po drugi put ste član međunarodnog stručnog žirija za Grimiznu kuglu. Kakva su Vaša očekivanja u ovoj godini?

- Da budem iskren, vrlo je težak posao uraditi procjenu enterijera. Pogotovo jer sam u dalekom Japanu. Jedini način da uradim evaluaciju je na osnovu slika, stoga se nadam da će takmičari imati slike dobre kvalitete kako bih mogao napraviti temeljitu procjenu.

Šta je po Vašem mišljenju najvažnije kada je riječ o enterijeru ugostiteljskog objekta?

- Mislim da je važno da vas prostor može opustiti čim uđete u njega, te da materijali trebaju biti dobre teksture i dati vam dobar osjećaj kada ih dodirnete. 

Koji restoran u Japanu biste odabrali kao najimpresivniji i zašto?

- Restoran koji me je najviše impresionirao je restoran u Fujiya Hotelu u mjestu Hakone. Visoko kvalitetan japanski dizajn, slike planinskih biljaka, cvijeća i ptica su vrlo umjetničke i savršeno se uklapaju u prirodno okruženje hotela.   

Da li ste ikada razmišljali da napustite svoju zemlju i živite negdje drugo?

- Dok sam bio mlad, bilo je trenutaka kada sam želio živjeti na Novom Zelandu. Ovih dana, imam jaku privlačnost prema zemljama u bivšoj Jugoslaviji, kao što je BiH. Prilikom posjete ostanem najviše nekoliko dana, a želio bih da mogu ostati duže. 

Da li planirate uskoro posjetiti BiH ili region?

- Planiram doći u Sloveniju ove godine, a pošto imam puno prijatelja u BiH, doći ću i u Sarajevo.