Magične fotografije Indije koje se nalaze u prodajnoj Bela Vida galeriji, djelo su istaknutog i poznatog sarajevskog fotografa Amera Kapetanovića.

.................................................................................







Umjetnik fascinantne energije o čijem radu svjedoče brojne samostalne izložbe, te pregršt nagrada i projekata, umjetničku javnost šarmira jednostavnošću, smislom za humor i istančanim senzibilitetom. Za one koji umiju da gledaju, kompozicija njegovih radova mnogo govori o njemu samom.

Za Enterijer.ba odgovara nam na pitanja o prvi počecima, inspiraciji, ali i o putovanjima i suštini ljepote.


Izazov bavljenja fotografijom za Vas je imao zanimljiv put: prvo ljubav i hobi, a potom zanimanje i profesija. Šta je ono što je presudilo u činjenici da objektiv postane Vaše poslovno oruđe?

- Vjerovatno to što fotografisanje nikad nisam smatrao 'poslom'-. Kako sam u slobodno vrijeme sve više počeo komercijalno raditi fotografiju onda se rodila ideja da  radim ono što volim. Otprilike to je kao da odete negdje gdje vam je lijepo a onda vam još za to i plate.


Da li ste danas fotograf sa „punim“ radnim vremenom i kako izgleda jedan Vaš radni dan?

- Probudi me mačka da joj dam da jede. Ako je neparni dan onda je i češljanje na redu. Još je nisam naučio da mi napravi kafu, pa moram sam. Radno vrijeme ne postoji. Kada imam previše za uraditi onda nema spavanja dok se sam ne isključim i ne zaspem za radnim stolom. Kada ima malo manje posla onda na red dolaze sve one stvari za koje nikada 'nemamo vremena'. Uglavnom je veoma dinamično što mi i odgovara.

Mnogi misle da ovaj posao uključuje samo fotografisanje, ali većim dijelom se radi o dogovorima, pripremama, postprodukciji i desetinama drugih stvari o kojima morate voditi računa.


Kako biste Vi definisali Vaš lični stil kada je fotografija u pitanju? Koliko se on promijenio od prvih početaka bavljenja ovim poslom?

- Autostoperski vodič kroz galaksiju definiše stilove fotografisanja kao bandu nesposobnih tupadžija koje će prve nabiti na kolac kad se digne kuka i motika. Sve manje vjerujem da kao fotograf ili umjetnik trebam robovati bilo čemu što se može ograničiti, pa samim tim i stilu.
Mijenjamo se mi, mijenja se naš pogled na svijet oko nas, postajemo senzibilniji i to se odražava na fotografije koje pravimo.

Ne znam kakav je moj stil, ne mogu ga opisati, to bi trebao neko ko zna nešto o tome.


Sarađujete sa timom Bela Vida galerije od samog početka. Kako su se spojile vaše energije i šta je ono što Vam se dopada u cijeloj organizaciji?

- Sam naziv Bela Vida sve objašnjava. Život je lijep. Sa direktoricom galerije (op.a. Belma Mujezinović - Pribilović) sarađujem već godinama i naši slični stavovi o estetici, životu, poslu i domaćim životinjama su doveli do toga da se uključim u projekat Bela Vida od početka. Lijep je osjećaj fotografisati postavke u galeriji jer iza svake stoji trud, znanje i kreativnost dragih mi ljudi.

Odlično je vidjeti kako nekolicina tih vrlo posvećenih ljudi dokazuje da se može uraditi nešto sasvim novo i pri tom jako dobro.


Nakon umjetničke fotografije „Švedska šuma“, u okviru postavke „Obojene zore Istoka“ posjetioci u Galeriji mogu vidjeti i kupiti neke od Vaših radova sa proputovanja kroz Indiju. Da li je to bio prvi put da ste posjetili ovu magičnu zemlju?

- Prvi ali sigurno ne i zadnji. Da sam ja znao da to nije uopšte komplikovano otišao bih puno ranije. Nekako zvuči kao superegzotična destinacija ali sve što treba je uštediti malo para, sjesti na avion i to je to.


Šta je po Vašem mišljenju specifičnost Indije, s obzirom da mnogi umjetnici širom svijeta ovdje nalaze veliku inspiraciju i mir?

- Ja ne znam o kakvom oni miru pričaju. Jedino kad odu gore na Himalaje u tačku, pa nema zbrke i trke kao u Delhiju. Teško je pričati o specifičnostima kad je sve to toliko drugačije od onoga na šta smo mi navikli. Doduše ja sam za tih 18 dana 'protrčao' kroz nekoliko gradova i dobar dio Himalaja. Nije tu baš bilo vremena za neko 'osamljivanje', kontempliranju o životu i slično, mada nisam ni ja neko kome treba Indija da bi riješio jednačine u glavi. No, nadam se da ću jednom uspjeti otići tamo na dva, tri mjeseca pa da vidimo hoće li mi se mišljenje promijeniti.


Koje fotografije ste izdvojili kao dostupne posjetiocima Galerije i zašto? Da li su to fantastični portreti, prekrasni pejzaži ili pak nešto sasvim treće?

- Nisam ništa posebno izdvajao. Posjetioci mogu izabrati bilo koju fotografiju iz indijske kolekcije, a uskoro će to moći uraditi i preko web stranice Galerije.


Šta je to što Vas najviše inspiriše? Ljudi, emocija, priroda?

- Većinom ljudi u kontekstu ambijenta u kojem se nalaze. Prepuštam instinktu da me vodi i najčešće fotografišem kada osjetim 'nešto'. Nemam potrebe da analiziram šta je to. Više volim da zadržim ili zapamtim više ili manje kompleksnu emociju koju je prizor izazvao u meni.


Kao umjetnika, šta Vas ostavlja u potpunom oduševljenju?

- To što je fotografija kao umjetnost toliko beskrajna da mi ostavlja vremena da, dok sam živ, uživam u njoj znajući da kraj može biti jedino u meni.


S obzirom da se u Bela Vida timu nalaze samo žene, za kraj šaljivo, ali i vrlo ozbiljno pitanje – šta je ljepota za Vas? Da li ćete reći Žena?

- Bolji odgovor ne bih ni sam napisao. Žena mi daje krila.


Zahvaljujemo Vam na odvojenom vremenu!

- Hvala i Vama.