Mufid Garibija, arhitekta i historičar, za Oslobođenje je s aspekta struke prokomentirao aktuelna dešavanja u Petrinji, Sisku i Zagrebu, ali se dotakao i kvalitete gradnje u Sarajevu i uopćeno u Bosni i Hercegovini.
On je na početku kazao kako naša zemlja ima sreću da se u njoj nalazi Treskavica, planina koja u svojoj dubini oslobađa seizmičku energiju, što onemogućava pojavu razornih zemljotresa. Istakao je i to da je danas u Hrvatskoj zabilježen potres jačine 6,3 stepena po Richterovoj skali, što je samo po sebi vrlo opasno i što neosporno dovodi do materijalne štete, ali je podvukao kako se kvalitetnim građevinskim planiranjem može djelovati barem u smjeru ublažavanja katastrofe.
- U Petrinji se nova gradnja zasniva na stubu, ploči i gredi. To jednostavno nije dobro. Tu moraju postojati i tzv. seizmička platna koja amortiziraju pritisak, koja doprinose elastičnosti objekta tako da se pomijeranja ravnomjerno raspoređuju na kompletnu zgradu. Seizmička platna su ta koja čuvaju stubove, oni sami bez neke dodatne potpore teško da mogu zaštititi od obrušavanja, pojasnio je Garibija.
On kaže da su u BiH od banjalučkog zemljotresa 1969. godine, čija jačina je bila šest stepeni Richterove ili osam stepeni Merkalijeve skale, promijenjeni i normativi gradnje, došlo je do ojačavanja kako stamebenih tako i poslovnih objekata.
- Kod nas je u Sarajevu poslije agresije gradnja promijenjena nabolje jer svaka zgrada, pa čak i kuća, ima i kontraploču. Čitavom dužinom je temelj čime s stvara amortizacija koja onemogućava obrušavanje. Sistem jezgra, sistem kontraploča i skeletni sistem ploča ne daju da objekat popusti u stubovima. Liftna i stepenična jezgra dodatno ojačavaju objekat, što doprinosi elastičnosti. Morate znati da su pukotine normalna pojava čak i kod nas, ali rijetka su obrušavanja. Seizmička jezgra ih onemogućava, kazao je.
Garibija dodaje i to da su zadnji spratovi najviše pogođeni seizmičkim gibanjima, a da sami epicentar Sarajeva nema razloga za brigu jer se u njemu nalaze mahom zgrade iz osmanskog i austrougarskog perioda koje su, otkriva nam, jako dobro građene.
- Mi nemamo nekih abnormalno visokih objekata. Zakoni fizike su jasni: najviše se njišu zadnji spratovi nebodera. Primjerice, zgrade iz austrougarskog perioda su relativno niske, ali su imale debele zidove te su ukrućene čeličnim gredama i stubovima, s njima nikad nije bilo problema. Austrougari su na svoje objekte davali i stogodišnje garancije. Valja istaći i to da su za život najbolje stare bosanske kuće od čerpića i grede, a maksimalno treba izbjegavati kamenu gradnju. Kamen je sam po sebi rastresit materijal tako da su s njim uvijek problemi. Kada je u Ulcinju bio zemljotres najviše je stradala upravo kamena gradnja, zaključak je Mufida Garibije.