Pri samom kraju cijelog niza predavanja u okviru Autorskog opusa na dAnima, u samom smiraju dAna, u njegovom sutonu, na kraju je jako bljesnula jedna velika zvijezda, a već sutradan, ponovo se vratila stvarnost. Posljednji doživljaj Autorskog opusa dAna predstavit će poređenje ili razliku između dva svijeta. Toliko blizu, a već tako daleko...
..................................................................................
Razdvaja ih ili ipak možda povezuje jedan most. Zagonetni, promjenljivi, dugački most arhitekture, čija dimenzija dužine već polako postaje konstanta i sa vrlo malim izgledima za rješenje te promjenljive nepoznate u ovoj velikoj (ne)jednačini.
Dva doživljaja arhitekture
Privremeno - zajednički su mjesto i vrijeme, uz prisutne, ali promjenljive sličnosti – podneblja i mentaliteta. Osim generacije, donekle obrazovanja i naravno profesije, sve drugo je različito. U istom nizu predavanja o Autorskom opusu, u dva dana razlike, u istom prostoru nastupa Vijećnice Banskog dvora, a potpuno drugačije. Atmosfera, publika, koncept, pristup i doživljaj. Ponovo u dva dijela, pred sami kraj dAna, čiji će osvrt također biti objavljen, pred javnom kritikom stoji prikaz dva doživljaja arhitekture. Idis Turato (I dio) i Igor Grozdanić (II dio).
Idis Turato
Osnivač i član „Randić-Turato architecture“, arhitektonskog studija iz Rijeke, rođen je 10. januara 1965. godine u Rijeci i kako na svom blogu, u odjeljku biografija, i sam navodi - živi i radi u Rijeci, Splitu i Zagrebu. Ali to možda i nije toliko bitno sad kada neposredno prije svog 47. rođendana i 25-godišnjice karijere proživljava, usudio bih se da kažem, vrhunac svoje stvaralačke karijere.
Rad i opus
Kao ugledni, vrlo, evropski, pa možda i planetarno poznati arhitekta, sa ogromnim opusom radova, projekata i realizacija, koji čak i u godinama strašnih svjetskih kriza, koje se samo smjenjuju, i dalje stvara nesmanjenim intenzitetom. Uz to sve, svoj rad predstavlja na brojnim izložbama, konferencijama i kongresima; predaje na brojnim univerzitetima, kako „kod nas“ tako i širom svijeta; svoje znanje, iskustvo i praksu prenosi na mlade generacije koje dolaze; bavi se istraživačkim i filozofskim radom na polju arhitekture, urbanizma i uopšte prostora; vodi lični blog; aktivan je član „Kluba ljubitelja buke“, jedan je od rukovodilaca festivala Hartera u Rijeci, sa prijateljima iz Let tri udružuje kreativne snage i kroz njihove ozbiljno promišljene konceptualne nastupe šokira hrvatsku i regionalnu javnost ukazujući na probleme društva ogrizlog u kriminalu i korupciji...
„Rock star“ arhitekture regiona
On živi u prostoru sa 4 dimenzije, u međuprostoru, i sve četiri jednako intenzivno proživljava ističući vrijednost kretanja i apsolutne čulnosti koja se mora doživjeti da bi život imao smisao bogatstva i uopšte bilo kakav smisao. On se hrani pokretom i radom, prenosom energije koju razmjenjuje sa cijelim svijetom, jer je to ono što ga ispunjava, inspiriše, podstiče na stvaranje i čini onim što zapravo jeste. Jer on je apsolutni rock star arhitekture regiona i on je djelom, likom, mišlju i riječju - Idis Turato.
U kamerni prostor Vijećnice iz 30-tih godina prošlog vijeka unio je energiju rock koncerta! Krcata Vijećnica bila je pretijesna da primi sve koji su Turata poželjeli da čuju još jednom ili prvi put, koji sigurno neće biti posljednji. Jer se uprkos prirodnim sličnostima, Turato u principu ne ponavlja. A ovaj put, za razliku od možda nekih prošlih, govorio je o prostoru In between. Višeznačnom prostoru kojem njegova beskompromisna konceptualna arhitektura stalno teži i uspijeva da se ostvari.
Aktuelno stanje arhitekture
Osim pregleda nekoliko objekata, koji u najznačajnijem ostvaruju In beetwen prostor, Turato se blago ironično i beskrajno nenametljivo i prirodno duhovito, osvrnuo na aktuelno stanje arhitekture u svijetu, njenu apsolutnu nemoć i promašene pravce kretanja, društveno-političke prilike stvaranja u regionu. Također je istakao neke od svojih najvećih uzora, primjera kojima se divi i od kojih uči, zatim otkrio fascinaciju moćnom ptičijom perspektivom i panoramskim pregledima, te u tom svjetlu, otkriće prirodnih urbanizama, koje čovjek-arhitekta-urbanista još uvijek nije dostigao.
Konačno, Turato je u Banjoj Luci, čini se sasvim spontano i neplanirano, otkrio svoju duboku duhovnost i religioznost, kojoj se nakon djetinjstva ponovo vraća i iz koje zapravo crpi snagu za sve ono što je već rečeno.
Oduševljenje i gromoglasan aplauz za bis! Jedan svijet. Daleko. San.