Istorija ogledala datira još iz vremena kada je čovjek prvi put ugledao svoj odraz u vodi, događaj koji je izazvao čuđenje i fascinaciju. To je bila prva prirodna "refleksija" koja je podstakla čovječanstvo da pokuša stvoriti slične predmete.

Rani pokušaji da se replicira ovo čudo prirode uključivali su glačanje kamena, a kasnije metala poput bakra, bronze i srebra, kako bi se stvorile reflektivne površine. Iako su ti rani materijali davali vrlo nejasne i iskrivljene odraze, predstavljali su veliki korak u razvoju ogledala.

U periodu Starih Rimljana, dolazi do inovacije kada je nepoznati pronalazač otkrio metodu pravljenja ogledala od stakla u kombinaciji s metalom. Rimljani su iza staklenih ploča stavljali tanke folije od zlata ili srebra, koje su reflektovale svjetlost i stvarale jasniji odraz. Ova tehnika bila je preteča modernih ogledala.

Srednji vijek donosi značajan napredak u tehnici pravljenja ogledala, posebno nakon otkrića puhanja stakla u 14. vijeku. Staklene kugle punjene različitim metalima, poput žice, antimona i lima, hladile su se i rezale u komade, od kojih su se pravila mala konveksna ogledala. Iako daleko od savršenih, ova ogledala bila su značajno poboljšanje u odnosu na prethodne metalne površine.

Prava prekretnica dolazi u 16. vijeku kada se počinje koristiti živa u proizvodnji ogledala, metoda koja je proslavila Murano majstore u Veneciji. Njihova vještina bila je toliko cijenjena da su pozvani u Francusku, gdje su izrađivali ogledala za dvor Luja XIV. Ipak, ubrzo je otkrivena opasnost ove metode zbog toksičnosti žive, ali se proizvodnja proširila po cijeloj Evropi, uprkos rizicima.

Tek u 19. stoljeću, s otkrićem hemijskog procesa oblaganja staklene površine srebrnim metalom, industrija ogledala ulazi u novu eru. Ovu tehniku usavršio je Nijemac Justus von Liebig 1835. godine, najavljujući savremene metode proizvodnje.

Danas, ogledala se izrađuju primjenom aluminija, srebra i stakla, a zahvaljujući industrijskoj proizvodnji, postala su pristupačna široj populaciji. Njihova primjena je svakodnevna i raznovrsna – od lične njege u kupaonici, preko sigurnosti u saobraćaju, pa sve do uređenja enterijera.

U savremenom dizajnu enterijera ogledala imaju ključnu ulogu. Pored praktične svrhe, koriste se za stvaranje iluzije prostora u manjim prostorijama, a sve češće i za grijanje prostorija koristeći specijalna ogledala sa integrisanim grijačima.

Ogledalo je danas nezaobilazan dio naše svakodnevice, odraz tehnološkog napretka, a njegov razvoj od jednostavnih refleksija u vodi do sofisticiranih staklenih površina pokazuje fascinantnu evoluciju ljudske kreativnosti i inovacija.