Potreba za čistoćom nije uvijek bila važna kao što je danas. Većina Amerikanaca radije se tušira nego kupa, za razliku od većine Evropljana, koji više vole kupanje zbog duge istorije zajedničkog kupanja.

..................................................................................

Tuširanje u vodopadima

Potreba da se ubrza proces čišćenja nije se razvila u bliskoj prošlosti. Naime, naši preci tuširali su se u vodopadima. Padajuća voda omogućavala je da se prljavština lakše skine. Ljubitelji kopna istu ideju prenijeli su na obalu. Nasapunjali bi se i potom zalili (vjerovatno hladnom) vodom kako bi sprali sapunicu i prljavštinu. Ovaj proces je dobro funkcionisao i nije ostavljao smežuranu kožu.

Međutim, ovo ne znači da nije bilo otmjenih tuševa na samom početku njegovog razvoja. Jedan od najranijih i najviše razmatranih bio je tuš engleske vlade, napravljen 1810. godine.

Neuobičajeno kućno pomagalo

Čak i među engleskom višom klasom tuš se smatrao neuobičajenim kućnim pomagalom. Bio je napravljen od metala i ofarban da izgleda kao bambus. Sastojao se od malog bazena sa jednom cijevi na podu i skrivenim rezervoarom na vrhu koji su bili povezani krakovima dugim tri metra. Pumpa na donjem dijelu bazena pumpala je vodu do rupe na vrhu. Voda koja je padala preko osobe koja se tuširala bila je nanovo korištena.

Ovaj tuš imao je i neku zavjesu za tuširanje i kupači su vjerovatno nosili visoke šešire napravljene od materijala premazanog uljem – preteča kape za tuširanje. I muškarci i žene koristili su kape za tuširanje budući da su u to vrijeme muškarci poput žena bili opterećeni svojim izgledom.

Vodovodne instalacije pridružile su se tušu početkom 19. vijeka. Čim su se instalacije uvele u kuće i postale uobičajene, došlo je i do pojave alternativa za kupanje. Tek kasnih 1880-ih i ranih 1890-ih tuševi su dobili sličnost sa ovim kakvi su danas.

Izvori fotografija

www.myzerowaste.com
www.janeaustensworld.wordpress.com