Čini se da sve ima prošlost. Zavjese nisu izuzetak. Iako istorija zavjesa možda nije tako zanimljiva, ona svakako daje objašnjenje zašto zavjese nisu samo funkcionalne, već i obavezni ukrasni predmeti.

Možda poznajete nekoliko ljudi misle da nema potrebe za zavjesama. Oni mogu tvrditi da su zavjese više problem nego što vrijede, da ih je teško održavati čistim, da je teško pronaći zavjese koje nisu dosadne ili da su jednostavno nepotrebne. Međutim, nakon što vas provedemo kroz neke od najzanimljivijih dijelova istorije zavjesa, vjerujemo da ćete ovaj članak završiti s uvažavanjem ovog naizgled jednostavnog, ali intrigantnog izuma.

Funkcionalna potreba

Kao i kod svega u životu, zavjese su nastale zbog funkcionalne potrebe. U danima prije centralnog grijanja i hlađenja, ljudi su živjeli u kućama koje nisu bile baš dobro građene. Prozori i vrata su bili prilično propusni i dopuštali su da kroz njih pušu ledeni vjetrovi. Vlasnici kuća počeli su kačiti velike komade teške tkanine ispred prozora kako bi spriječili propuh i tako je nastala zavjesa.

Istorija kaže da su najranije zavjese zapravo bile napravljene od životinjskih koža. Nakon što je trend uhvaćen, ljudi su počeli tražiti načine da ove čepove učine modernim.

Paravani su korišteni kao pregrade za sobe u antičkom periodu. Tome svjedoče iskopine na Olintusu, Pompejima, i Herkulaneumu. Mozaici ranog kršćanskog perioda (2. do 6. stoljeća n.e.) prikazuju zavjese okačene na šipkama. 

U srednjovjekovnim rukopisima, zavjese su prikazane kao nabrane ili samo okačene na prolazima. Pred kraj srednjeg vijeka, otvori za prozore bili su prekriveni drvenim kapcima ili teškim platnom. Kreveti su bili sa svih strana prekriveni zavjesama, tzv. baldahinom. Vremenom, kako su se kreveti počeli koristiti i kao kauči, zavjese su su se povlačile prema zidu i služile samo kao ukras.

Napredak u proizvodnji tekstila

Uslijedio je napredak u proizvodnji tekstila i nova generacija tkanina zauzela je centralno mjesto. Posteljina i lan su prvi put razvijeni u Egiptu. Kasnije su vuna, svila i pamuk utkani u materijale koji će zauvijek promijeniti razvoj odjeće i draperija.

Zamislite, ako hoćete, ranu Englesku. Poznato je da su tamošnji zamkovi hladna, mračna, vlažna mjesta, a sa ranim zavjesama ljudi su imali mogućnost izbora. Mogli su ili objesiti svoje teške zavjese i tapiserije preko prozora i vrata kako bi spriječili promahu ili držati prozor podalje od zavjesa kako bi prirodno svjetlo prolazilo kroz sobu. Čak i uz velike kamine koji su zagrijavali prostoriju, mnogi su odlučili da drže navučene zavjese, čineći sobe izuzetno mračnim čak i tokom dana. Možete zamisliti koliko su ljudi bili oduševljeni kada su početkom 13. vijeka Italijani uspjeli da stvore staklo i tako je nastao savremeni prozor. Ljudi više nisu morali da biraju između zadržavanja propuha ili puštanja sunčeve svjetlosti. Konačno su mogli imati najbolje od oba svijeta.

Kada se osvrnemo kroz istoriju zavjesa, vidimo da su azijske kulture koristile tkanine i tapiserije za pokrivanje prozora i vrata mnogo prije nego što je trend uhvaćen u Evropi. Perzijanci, Indijci i Kinezi su čak koristili zavjese kao pregrade za odvajanje prostorija. Luksuzne zavjese napravljene od najfinijih tkanina oko svojih kreveta omogućavale su dodatnu privatnost. Činilo se da su zavjese postale i funkcionalne i elegantne.

Mehanizacija i masovna proizvodnja

Holandske slike iz 17. stoljeća prikazuju jednostavne domove u kojima su prozori zaklonjeni kratkim ili dugim zavjesama, dok su kreveti oivčeni jednobojnom tkaninom, nesumnjivo od domaćeg vunenog prediva tkanog u kući. Italijanski kreveti, koji su bili smješteni u udubljenjima u zidu, bili su ograđeni zavjesama od bogatog damasta i kadife.

U Francuskoj, tokom vladavine Luja XIV, mnoštvo rituala i pompe dvorana bilo je usmjereno na krevet monarha, koji je imao nekoliko slojeva zavjesa. U vrijeme Luja XV, krevet i odgovarajuće zavjese na prozoru bile su raskošno dizajnirane u najrazličitijim Rococo oblicima, sa trakama, kićankama i pletenicama. 

Kasne 1800-te donijele su mehanizaciju i masovnu proizvodnju odjeće i posteljine, čineći ove predmete pristupačnijim za prosječnog građanina. Zavjese više nisu bile samo za elitu, već su se mogle uklopiti i u najskromnije domove. Ubrzo su stručnjaci za tekstilnu proizvodnju počeli eksperimentisati sa stvaranjem različitih težina i dezena tkanina. Vidimo da je do izuma prozirnih tkanina došlo nakon 1850. zajedno s drugim tkaninama koje liče na našu modernu čipku ili mrežu. Zavjese su postale otmjenije i složenije kako su ljudi koristili dizajn i izbor tkanina da bi odvojili višu klasu od srednje klase. Žive boje i ukrasi također su postali bitan dio dizajna i razvoja zavjesa.

U ranom 19. stoljeću stilovi na dvoru u Francuskoj i Engleskoj preuzimali su motive iz antičkih radova, posebno grčkih i egipatskih. Romantizam je doveo do novih pravaca u modi, inspirisan stilovima Indije i Orijenta, pa čak i gotike. Vrhovi prozora bili su ukrašeni izrezbarenim pticama ili grožđem. Na takve ukrase bila je pričvršćena tkanina.

Preko lukova nekoliko uvezanih prozora prostirala se gusta damastna svila sa zasebnim zavjesama za svaki prozor, a koje su se prostirale do poda.  Preferirale su se jednobojne, svijetle boje svile, budući da su proizvodile odličan efekat tako okačene na drškama.

Eklekticizam i strah od praznog prostora u viktorijanskom dobu doveli su do ekstremnih stilova pri uređenju domova. Vrata i prozori bili su "gušeni" paravanima i zavjesama koje su dodatno opterećavale sobu koja je već imala cvijetne i kičaste uzorke na zidu, tepisima i tapacirungu.

Sintetički materijali i zavjese danas

Do 1950-ih svaki dom u Americi bio je ukrašen samo pravim zavjesama koje su visile na prozorima svake sobe. Vidimo nešto jednostavniji dizajn nego što ga oni istoričari opisuju u ranim engleskim dvorcima, jer su 50-te i 60-e zapamćene kao vremenski period „manje je više“. Zavjese su se najčešće držale jednostavnog panela; funkcionalan, jednostavan i uredan. Kasnije vidimo da su sve više talasaste, naborane zavjese postale popularne.

Najvažnije otkriće 20-tog stoljeća bio je sintetički materijal koji se počeo koristiti za zavjese. Mehanički sistemi pomijeranja zavjesa pojednostavili su njihovo postavljanje i upotrebu.

Danas na zavjese gledamo kao na način da izrazimo svoju individualnost i dizajnerske ukuse. Ne bismo razmišljali o tome da prozor ostavimo golim i neuređenim, jer cijenimo svoju privatnost, ali želimo ostati i ekološki svjesni. Korištenje zavjesa u funkcionalne svrhe pomaže nam da koristimo prirodno svjetlo umjesto da koristimo električnu energiju. Korištenje zavjesa u svrhu dizajna jednostavno je zabavno i pomaže u stvaranju osjećaja udobnosti u domu.

Zavese imaju popriličnu istoriju, zar ne? Ko bi rekao da će tako jednostavna ideja poput tkanine za vješanje imati takav utjecaj na to kako funkcioniramo u svakodnevnom životu?

Razmislite šta biste radili bez zavjesa koje trenutno vise u vašem domu? Da li biste se osjećali ranjivo kada bi vam prozori bili širom otvoreni za javnost? Da li biste primijetili promjenu u svom emocionalnom stanju dok sjedite? Da li biste se osjećali ranjivo kada bi vam prozori bili širom otvoreni za javnost? Da li biste primijetili promjenu u svom emocionalnom stanju sedeći u prostoriji u kojoj ste se nekada osjećali ugodno, ali sada bez zavjesa, soba jednostavno nema isti osjećaj?

Vjerujemo se da više nećete moći zamisliti prostoriju bez njih.