Svojedobno su kamelije bile poznate kao jedno od najdragocjenijih otkrića 18. stoljeća.

Do danas su zadržale eleganciju dalekih krajeva, iako u toplim sobama sve kraće ostaju svježe. Jezuitski svećenih Georg Josef Camellius donio je 1739. godine prvu sadnicu s jednog putovanja iz istočne Azije i Filipina u Evropu. 

Teško ju je sačuvati preko zime

Koliko god nas veselila ljepota cvijeta kamelije, toliko ju je teško sačuvati preko zime. Ako su preko ljeta stajale u sjeni na otvorenom, u oktobru, nakon prvog noćnog mraza, treba ih unijeti u kuću.

Treba izbjegavati temperaturne razlike, a biljke treba i na novom mjestu okrenuti na isti način prema svjetlu. Do kraja januara treba ih po mogućnosti držati na temperaturi od 4-6 stepeni Celzijusa. Krajem januara temperatura može biti od 10 do 15 stepeni Celzijusa. Obično nakon toga počnu cvjetati.

Cvjetanje

Ako ste uspjeli prebroditi sve prijelaze u uzgoju i biljku niste izlagali "šokovima" i ako ste pravi ljubitelj, procvjetat će. U maju treba ograničiti zalijevanje. Nastupa doba zasušenja i u to se vrijeme stvaraju cvijetni pupovi. Kamelije ne podnose jako sunce ili zalijevanje hladnom ili tekućom vodom. No ako ponovo pored tegle s kamelijom pronađete otpale pupove, dignite ruke od nje.

Biljke ne smiju nikad biti suhe, ali i prevelika vlaga im škodi. Sadite je u mješavinu humusa, treseta, dobro odstajale travnjače i pijeska. Presađivati se treba tek svake tri-četiri godine. Na dno tegle treba staviti sloj grubog pijeska ili šljunka. Hidrokultura se ne preporučuje.