window.dataLayer = window.dataLayer || []; function gtag(){dataLayer.push(arguments);} gtag('js', new Date()); gtag('config', 'UA-128943623-1');

Direktan, živi prenos komemoracije i posljednjeg ispraćaja nedavno preminule velike pop- dive, koji su preko interneta uživo pratili milioni obožavalaca širom svijeta, još jednom je podsjetio na paradoks savremenog života. Označen stalnom medijskom prisutnošću, uz savremene komunikacije kao njegove esencijalne dijelove, savremenost pokazuje svoje dvostruko licemjerje, stvarajući medijske spektakle od običnih života. Reality show kao vrhunac medijske moći savremenog doba briše granicu između snimljenog i živog programa, te konačno stvarno proživljenog i lažnog režiranog trenutka. Sve je teže prosuditi šta je stvarnost, a šta ne, i koliki su njihovi međusobni utjecaji u stalnom međusobnom preplitanju. Show must go on, ali ostaje pitanje o zavisnosti jednog od drugog i o ogromnim negativnim utjecajima. ..................................................................................





Otuda i ogromna medijska buka povodom premijere filma o Ovoj zemlji iz doba rata, čija reklama više uopšte nije potrebna. Dovoljan je jedan distanciran, izdvojen pogled na jednu zemlju čudniju od svih da se podigne prašina o različitim pogledima, brutalnostima i različitim kontroverzama. U situaciji kad je film prenesena umjetnička interpretacija stvarnih događaja, koji pri tom nisu proživljeni uživo, a još stvarno bole kao žive rane, pitanje istine i laži moćnog filmskog medija svakako je opravdano bez obzira na, moguću, proživljenu katarzu Umjetnice u procesu stvaranja djela.

Istina proživljenog i doživljenog u prostoru, također se može dovesti u kontekst reality showa, direktnog prenosa i režiranog odloženog snimka. Samo što bi stvoreni prostori prije svog ostvarenja uživo, uvijek trebali da budu unaprijed osmišljeni, planirani i projektovani. U tom smislu se u procesu stvaranja prostora, prije njegovog stvarnog otjelotvorenja koje se dešava u vrlo malom broju slučajeva, uvijek počinje od nestvarnog kao neopipljivog, neosjetilnog, netaktilnog... Prije svega zbog medija i razmjere njegovog stvaranja, zatim dimenzija, načina i vjerodostojnosti prikaza. Jer stvaranje prostora zapravo ne počinje od čistog, praznog, bijelog papira. U pozadini tog procesa je mnogo više, pa i cijeli proživljeni životi. Iako to možda nije suština samog stvaranja prostora, on u životu stvaraoca biva proživljen po nekoliko puta prije samog fizičkog ostvarenja uživo, čak i bez kasnije potrebe da se to desi kao konačan rezultat stvaranja djela, jer ni samo njegovo postojanje ne mora začiti kraj života i njegovog proživljavanja.

Jedna vizija o kreativnom prostoru, ispunjenom energijom entuzijazma, ljubavi i poleta odabranog tima mladih ljudi, od prije nekoliko dana se može porediti u nestvarnom, zamišljenom, virtuelnom prostoru portala Enterijer.ba i stvarnom, realizovanom, uživo prostoru Bela Vida galerije. Ovdje realizacija jedne ideje u stvarnom prostoru predstavlja jedan korak dalje u bavljenju prostorom, kao prirodna potreba da se iz virtuelnog i nestvarnog iskorači u pravi život, doživi i osjeti stvarna interpretacija kreativnih ideja. Da se čuje eho i da se dio kreiranih snova zaista ostvari i doživi u svoj punoći.

Nažalost, prelazak iz jednog u drugi svijet, iz virtuelnog u stvarni, te iznutra napolje nije nimalo lagan i praćen je brojnim problemima koji se na tom putu javljaju bez obzira da li su predviđeni ili neplanirani. Iz visokog leta bacaju na dno i bole najstvarnije i najjače. Živi prenos prikazuje sve, ne pazeći na scenario, zadate uloge i kretnje – galami, šamara, trijezni... Dvostrukost i dalje postoji, ali se vidi, osjeti i doživljava na najgori mogući način. Stvarnost je surova i njoj se samo tako može suprotstavljati, a da bi život bio zaista proživljen mora se doživjeti uživo.

Odmor, predah ili bijeg od svega, zapravo predstavlja neku vrstu nade i spasa koje je moguće pronaći negdje unutar sebe, odakle opet može da se skupi snaga za neke nove borbe. Povratak unutra je samo privremeno povlačenje, kao priprema za nastavak... Kao punjenje baterija, nadahnuće inspiracije i kreativni oporavak. U reality show životu, jedan od puteva ka unutrašnjem smirenju izvan surove realnosti, vodi bjelinama snježnih planinskih vrhova i idiličnim prostorima jedne zemlje čudnije od svih, koji se ove zime lako pronalaze...