window.dataLayer = window.dataLayer || []; function gtag(){dataLayer.push(arguments);} gtag('js', new Date()); gtag('config', 'UA-128943623-1');

Ma o kakvom prostoru da se radi, o kojem se govori ili koji postoji, taj prostor zapravo nikad nije sam, izolovan ili apsolutno nezavisan. Iako, naravno i tako može da se pojmi ili posmatra. U tom smislu prostori mogu biti različiti... jedinstveni, unikatni, izdvojeni, daleki, nepristupačni, zatvoreni, zaključani, nedostižni, neuhvatljivi, nezavisni, strani, drugačiji, nerazumljivi, ograničeni, ograđeni, privatni, sakriveni, neotkriveni, nepoznati, izmišljeni, virtuelni, nefizički, usnuli... Ali bez obzira na sve ove karakteristike, mogućnosti ili različitosti, svaki prostor je zapravo kontekstualni prostor. Dio nekog drugog prostora. Dio konteksta koji ga određuje, karakterizuje i koji nije uvijek primarno prostorni.

..................................................................................






Prostorni kontekst, koji je stvaran, fizički, opipljiv, prisutan i realan potpuno je određen. On je vidljiv i prema tome, shodno tumačenjima i potrebama, relativno lako pojmljiv i shvatljiv. Određen je samim postojanjem i sviješću o prostoru kao trodimenzionalnom okviru života i svega što postoji, sredine čiji smo dio i okoline koja nas okružuje. On je jednostavna istina i nepobitna činjenica. Kao konstanta u smislu postojanja, ali i nepoznata/promjenljiva u svakom drugom smislu: vremenskom, karakternom, značenjskom... Kroz njegovu dubinsku analizu razdvajaju se njegovi različiti i mnogostruki slojevi, stvarani i taloženi u vremenu, zavisni i uslovljeni brojnim prostornim i neprostornim utjecajima koji su ga stvarali. Dakle, iako tako realan, postojan i očigledan, istovremeno je jako kompleksan i težak sa brojnim različitim opcijama posmatranja i istraživanja.

U razmatranjima urbanizma, arhitekture, enterijera ili dizajna, sva kompleksnost prostornog konteksta svodi se na uski okvir direktnih utjecaja bez analize širih aspekata, te se različito od oblasti konstatuje kao određeni opšti tip. U najboljim slučajevima kao podneblje, karakterističan prostor ili mjesto. Nažalost, bez obzira na nataložene trivijalnosti takvih čitanja konteksta u vremenu unazad... Pitanje je: Šta je onda sa drugim vrstama konteksta? Onim koji su neopipljivi, nefizički i nevidljivi, a s jednakim utjecajima i uvijek isprepleteni sa prostorom.

U ovakvom odnosu prema kontekstu, postoji život u kontekstu Bosne i Hercegovine. I unutar njega stvaranje prostora - gradova, naselja, objekata, enterijera i predmeta. Stalno i bez pomišljanja na taj takav odnos prema kontekstu, uz koji zapravo nastaje neki novi koji zatim kreira nove uslove stvaranja ovdje. Kontekst stvara kontekst bez osvrtanja i kritičkog sagledavanja suštine problema, umanjujući tako značaj, snagu i smisao konteksta, koji sve češće ostaje potpuno zanemaren. Konteksti se vještački proizvode, uvoze, usvajaju, pretpostavljaju, ignorišu, izdvajaju... Cjelina prostora se gubi i ne doživljava, čak toliko da zanemareni specifični kontekst već ugrožava neki inicijalni prostorni kontekst koji je dio identiteta, tradicije i svijesti. Istovremeno uz bojazan da se nove vrijednosti ne stvaraju. Podilazeći prilikama ti tzv. novi konteksti samo su prazne, neubjedljive i lažne kopije.

Bez jedinstvenog konteksta podneblja, usvajanjem drugih, prostor i samo podneblje u vremenu gubi svaki kontinuitet, prave se prekidi, a ostaju samo segmenti i sekvence bez snage „držanja“ prostornih identiteta. Pored nivoa podneblja ovo je pojava koja se dešava na svim drugim prostornim nivoima. U arhitekturi unutrašnjeg prostora, odličan ogled na temu konteksta predstavljalo je nedavno završeno takmičenje za najljepše uređen ugostiteljski objekat u BiH. Posmatrajući takmičenje od samog početka, već u njegovim prvim fazama mogao se naslutiti odnos prema kontekstu. Prije svega prema društvenom kontekstu organizacije, a zatim lančano i svi drugi, ekonomski, medijski i konačno prostorni kao očigledan rezultat ovakvog stanja.

U ovom kontekstu, pobjeda restorana „Brajlović“ iz Sarajeva, na neki način predstavlja presjek života u kontekstu Bosne i Hercegovine, i posebno odraz svijesti o prostoru i njegovoj unutrašnjoj arhitekturi. Restoran „Brajlović“, pored svega što predstavlja kao ugostiteljski objekat, brend koji gradi itd., govori, također o kontekstu u kojem je oblikovan i u kojem živi, te naravno o ljudima, mentalitetu i podneblju čiji je dio. Posredno o doživljaju unutrašnjih prostora ugostiteljskih objekata i razmišljanja o tom prostornom nivou, te njegovim ili generalnim prostornim kontekstom.