Bez izazova nema smisla ni projektovati - kaže sarajevski arhitekta Igor Glušac čije ime stoji na mnogim većim i zahtjevnijim projektima u Bosni i Hercegovini. Izazov je nešto što za njega predstavlja glavni pokretač i daje smisao bavljenju ovom profesijom.

Sa njim smo razgovarali o urbanističkom razvoju Sarajeva, održivoj arhitekturi, te o tome šta je najvažnije za dobar životni prostor. Povod je bila Grimizna kugla, takmičenje za najbolji dizajn enterijera ugostiteljskog objekta u regionu čiji je član međunarodnog stručnog žirija. 

 

Već godinama radite u jednoj od vodećih arhitektonskih firmi u Sarajevu. Koliko je teško pronaći investitore kada je Sarajevo i BiH u pitanju? 

- Da, zapravo mislim da ćemo još neko vrijeme biti na margini svjetskih, odnosno evropskih interesa za neka ozbiljnija investiciona ulaganja, što zapravo stvara pogodno tlo da se svako naziva i smatra investitorom.  Mišljenja sam da je u Sarajevu kao i u cijeloj državi narušen sistem vrijednosti po svim kriterijima te da je u velikoj mjeri umanjena i degradirana uloga struke u formiranju konačne slike grada. To je prepušteno upravo nekim novim strujama i trendovima. Ali, vjerujem da dolazi bolje vrijeme, a to podrazumijeva ozbiljniji rad, ali i ozbiljnije ulaganje gdje ćemo upravo mi, struka, početi da utječemo na svijest ljudi i stvoriti sredinu pogodnu za investicije. Mišljenja sam da ozbiljnih investitora svakako ima i da ih nije teško pronaći pogotovo ne u maloj sredini kao što je naša, ali je prijeka potreba da ih ima mnogo više.

 

Na koji Vaš projekat ste najviše ponosni, a koji biste voljeli da je potpisan Vašim imenom? 

- Zaista kroz nešto manje od 15 godina rada u struci, veliki broj projekata je realizirano, svaki na svoj način predstavlja svojevrstan uspjeh i nevjerovatno ostvaranje. Budući da se u velikoj mjeri skratilo vrijeme projektovanja kao i period između projekta i realizacije objekta, zaista nema razloga da čovjek ne bude zadovoljan i da se uistinu može pohvaliti bogatim referencama. Ono gdje bih svakako istakako svoj angažman i djelovanje je moguće vidjeti u nekoliko novoizgrađenih sarajevskih hotela (Residence Inn Marriott, Festival, President ...), poslovnim objektima u Sarajevu i Banjaluci (poslovni objekat Drvenija – sadašnji Bahceci centar, Glavna banka RS Centralne banke BiH, studentskim domovima u Mostaru, te u nekoliko individualnih vila za stanovanje na sarajevskim padinama. 

Mislim da raditi i baviti se ovim poslom, generalno, treba da bude prilika investitoru i projektantu za pomijeranje granica i trendova u arhitekturi, ali da je krajnji rezultat smislen i opravdan, jasan i konkretan. Jedino tako postajemo zadovoljni sa sobom i činjenicom da smo jedan mali, ali čvrst i konkretan segment cjelokupne slike urbanog prostora u kojem živimo i djelujemo. Svaki objekat koji ima tu mjeru da je rađen za čovjeka, a pritom da ima snažan karakter i prepoznatljivost, je objekat vrijedan divljenja i priznanja kolegama arhitektima. Takvih ima dosta, ali želja mi je da ih ovaj grad i ova država dobije još mnogo više.

 

Da li ste imali uzora tokom studiranja na Arhitektonskom fakultetu i koliko je rad te osobe utjecao na Vaš profesionalni razvoj? 

- Moram priznati da se tokom studija susrećemo sa velikim brojem profesora koji su, svaki na svoj način, prenijeli svoje znanje i iskustvo na nas studente, utjecali na našu radoznalost i stvorili potrebu za novim informacijama i saznanjima. Ali pravo interesovanje i želja za vlastiti profesionalni razvoj vjerujem da dolazi sa prvim konkretnim poslovnim angažmanom. Žalim što, za vrijeme našeg studiranja, nismo imali dovoljan broj domaćih i stranih stručnih gostiju/predavača iz prakse koji bi, prezentirajući svoja ostvarenja i iskustva, u velikoj mjeri mogli da djeluju na naš rad i poimanje arhitekture. Vjerujem da je danas drugačije, jer zaista bi bilo lijepo biti dio te svjetske arhitektonske scene na kojoj će opravdano nastupiti sadašnje i buduće generacije arhitekata i zauzeti mjesto jednih od glavnih aktera savremene arhitekture.

 

Koliko ste zadovoljni urbanističkim razvojem Sarajeva? Da li biste nešto promijenili? 

- Mislim da se svi zajedno možemo složiti da nismo zadovoljni urbanističkim razvojem grada. Nekako, mišljenja smo da zaslužujemo bolje i kvalitetnije, dok se svakodnevno suočavamo sa nizom propusta i nelogičnosti u razvoju Sarajeva. Zapravo, mnoge se stvari kojima nas uče i koji predstavljaju stručne norme i principe, ne primjenjuju u praksi ili pogrešno interpretiraju po sistemu viših interesa, i dok god bude prisutan taj trend bit će prisutno i naše nezadovoljstvo. Mnogo stvari je potrebno promijeniti ali mislim da trebamo više uložiti u evaluaciju postojećih, te izradu novih prostornih i regulacionih planova, te striktnije pridržavanje istih. Zapravo, učiniti grad i šire područje grada zaista prostorom u kojem je zadovoljstvo raditi i živjeti. Naravno, to podrazumijeva ozbiljan rad i vrijeme potrebno za etapnu realizaciju kao i investicije na nivou grada i države BiH.

 

 

Šta je za Vas održiva arhitektura i da li ste imali priliku da je primijenite u svom radu? 

- Zaista, trend u arhitekturi kao disciplini o kojoj se smatra da treba da korespondira između ljudskih potreba i onoga što uzimamo i vraćamo okolini, upravo je trend koji je već dugi niz godina prisutan svugdje u svijetu pa tako i kod nas. Naravno, postoji nemali broj objekata koji se može pohvaliti dobrom primjenom energetske politike, a u budućnosti će biti svakako više. Drugo i ne može biti opcija. Priznajem, mi smo još uvijek sredina koja na određena ulaganja ne gleda dugoročno i uz dozu predostrožnosti pri izboru materijala ili principa u gradnji, pa samim tim smo u lošijoj poziciji u odnosu na neke druge zemlje Europe i svijeta. Vjerujem vremenom ćemo se primaći vodećim zemljama u primjeni i projektovanju u duhu održive arhitekture, te da su odluke koje su danas donesene, donesene zapravo i za generacije koje tek dolaze.   

 

Da li je moguće definisati savremeni bh. stil u arhitekturi i koliko je važno pratiti trendove u svijetu? 

- Trendove svakako treba pratiti, mislim da je to neminovno i poželjno pogotovo u polju arhitekture, ali svakako da postoje objekti u Bosni i Hercegovini kojima se divi, pa čak i teži evropska i svjetska javnost. Rijetko ko uspijeva da u objekat unese dušu i sve svoje biće, da učini da jedan prostor dobije tako poseban karakter i vlastiti prepoznatljiv stil, kao što u tome uspijeva nekolicina domaćih arhitekata čijim djelima se zaista dive i domaća i svjetska stručna javnost. Ako uopće pričamo o bh. stilu u arhitekturi, vjerujem da se bolje snalazimo u formatima manjih proporcija, bar koliko se u praksi može primijetiti, ali to opet ima i smisla sa svim prethodno navedenim. Mislim da to zaista iziskuje jedan filozofski, ali prije svega ljudski pristup posmatranja stvari, a to se svakako reflektira i na naš stilski izričaj.

 

 

Za Vas kao arhitektu, šta je najbitnije za dobar životni prostor? 

- Mislim da je to individualno. Vjerovatno polovina nas će za isti prostor reći da je ugodan i dobar, dok će ga druga polovina smatrati dosadnim, nezanimljivim i neprikladnim za život. Dobar životni prostor je zaista relativan pojam. Mislim da bitnu ulogu ima i porijeklo, naša prošlost i naša sadašnjost, kao i sklonost ka novim vizurama i idejama. U radu sa ljudima, a naša struka podrazumijeva upravo stalnu interakciju sa klijentima, investitorima i krajnjim korisnicima, bitno je da se sasluša njihovo mišljenje i želje u vezi prostora za koji se izrađuje projekat i tada je dobar rezultat neupitan. Stvoriti za nekoga dobar životni prostor je zaista velika stvar, to znači pogoditi mjeru, a to jeste najteže. Upravo to je za mene dobar životni prostor, prostor u kojem se dobro osjećaš i koji oslikava ono što jesi ili čemu težiš.

 

Kako zamišljate Vašu idealnu kuću i da li ste je već projektovali? 

- Izazov je nešto što za mene predstavlja glavni pokretač i daje smisao bavljenju ovom profesijom. U veliki dio projekata utkana je neka vlastita životna filozofija sa poimanjem idealnog prostora za život čovjeka, čije djelovanje svakako mora biti u sintezi sa prirodnim okruženjem u koje je prostor interpoliran. Ja se iskreno nadam da još uvijek nisam isprojektovao idealnu kuću, jer idealna kuća za mene predstavlja izazov, a bez izazova, projektovati nema ni smisla.

 

 

Po prvi put ste član međunarodnog stručnog žirija za Grimiznu kuglu. Koje su tri najčešće greške koje ugostitelji prave pri samostalnom uređenju svog objekta? 

- Greška ugostitelja je nedostatak povjerenja pri angažmanu struke, najčešće kratak period za uređenje objekata kao i manjak osjećaja za mjeru.

 

Kako sebe vidite za 10 godina? 

- Radeći posao koji volim, a to je arhitektura.