Desi se tako da upoznate intrigantnu i svestranu osobu sa kojom dijelite profesionalna interesovanja u tolikoj mjeri da poželite sarađivati na barem jednom projektu. Tako je bilo sa arhitektom Ljubomirom Jankovićem iz Beograda. 

Upoznali smo se prošle godine na dodjeli nagrade za najbolji regionalni projekat enterijera - Grimizna kugla - restoranu Comunale u Beogradu i već tada mu uputili poziv da bude član ovogodišnjeg međunarodnog stručnog žirija koji će ocijeniti učesnike u takmičenju za prestižnu titulu najboljeg.

Ljuba, kako ga prijatelji zovu, magistrirao je arhitekturu 1997. godine na Univerzitetu u Beogradu. Nakon nekoliko godina rada u arhitektonskim biroima, odlučio je pokrenuti stručni časopis Ego magazin, posvećen izuzetnim ljudima. Sa njim smo razgovarali o stanju u arhitekturi u regionu, o tome zašto postoji veliki jaz između onoga što struka smatra visokim dometom i onoga što želi većina investitora za svoj prostor, te koje je rješenje za takvu situaciju.

 

Nakon nekoliko godina rada u arhitektonskim biroima, odlučili ste pokrenuti stručni časopis. Šta je bilo presudno za ulazak u online medije?

- Presudila su moja interesovanja koja sežu van onoga što što je dnevna rutina inžinjera arhitekture. Koliko god da mi je interesantno projektovanje, podjednako me interesuje multimedija (muzika, fotografije, advertajzing, društvene mreže, film i sl.) Digital nam je promenio percepciju života i ja sam hteo da uhvatim korak sa promenama koje nam se događaju i oblikuju budućnost.

 

Koje su najveće prepreke sa kojima ste se susreli od osnivanja Ego magazina i kako ste ih uspjeli prevazići?

- Prepreka nije bilo, internet je najslobodniji medij. Sve zavisi od vašeg potencijala, radne energije i šta zanimljivo možete da ponudite. Prvu reklamu za sajt sam dobio nakon 10-tak dana rada i to je bio podsticaj da se ozbiljnije angažujem na ovom projektu. Naravno, ne bih uspeo da nisam imao kvalitetne saradnike. Imao sam iskusto rada u medijima i znao sam da će moj izbor priloga biti interesantan za ljude koji vole izuzetne teme iz arhitekture, enterijera, dizajna i kreativnih industrija. Sve ostalo je entuzijazam koji me ni danas ne napušta.

 

Kako biste ocijenili stanje u arhitekturi u regionu od ulaska u novi milenij i da li Beograd drži korak sa razvijenijim evropskim prijestolnicama?

- Stanje u arhitekturi je uvek slično stanju u društvu u kojima arhitekte žive i rade. Uvek postoji mogućnost da se nešto izuzetno napravi ukoliko je tako nešto potrebno vladajućoj eliti; ali ni oni nisu previše zainteresovani. Slovenija i Hrvatska su poslednjih godina imale znatno bolju produkciju od ostalih bivših jugoslovenskih republika. Beograd, kao predstavnik Srbije, ne drži korak sa razvijenim evropskim prestonicama. Za to postoje brojni razlozi - od ekonomskih do društvenih. Glavni grad ima dobru arhitektonsku školu, ali mi smo više od 25 godina pod sankcijama i naša ekonomija je svakim danom sve bliža totalnom uništenju. Uprkos svemu tome, pojavi se po neki objekat na svetskom nivou - poput hotela Square Nine. 

Beograd je superioran u segmentu ugostiteljskih enterijera, jer za takav vid ulaganja postoji interes investitora. Restorani i klubovi brzo vraćaju novac, Beograd je grad u kome je zabava vrlo važan segment života, ona je podjednako interesantna njegovim stanovnicima ali i velikom broju gostiju koji ga posećuju. 

 

Rad kojeg regionalnog arhitekte biste okarakterisali kao "zvijezda u usponu"?

- U regionu je aktivno više doista dobrih autora, ja bih izdvojio Bevk Perović Arhitekti i 3LHD iz Hrvatske.

 

Šta mislite zbog čega ljudi sa strahom pristupaju arhitektima i dizajnerima enterijera, te šta je po Vašem mišljenju rješenje za klijente sa predrasudama?

- Postoji veliki jaz između onoga što struka smatra visokim dometom i onoga što želi većina investitora za svoj prostor. Moderna arhitektura sa svojim žanrovima više “zvuči” kao klasična muzika ili Jazz, dok najbrojniji predstavnici platežno sposobnih slušaju turbo folk!... u najboljem slučaju Severinu ili Željka Joksimovića. Takve su im i želje u vezi enterijera. Postoji samo jedno rešenje za takvu situaciju - a to je bolje obrazovanje!... i investitora i arhitekata.

 

Koju vrstu projekata najradije prihvatate?

- Prihvatam projekte u kojima mogu prepoznati neki izazov.

 

Prvi put ste član međunarodnog stručnog žirija za Grimiznu kuglu - takmičenje za najbolji projekt enterijera u regionu. Šta biste poručili kolegama arhitektima čiji projekti su vrijedni pažnje kada je u pitanju učešće u ovom takmičenju?

- Ne mogu da formulišem poruke namenjene nepoznatim kolegama za produkciju sa kojom još nisam upoznat; uvek sam najviše poštovanje osećao prema beskompromisnim, originalnim autorskim rešenjima. 

 

Koji ugostiteljski objekat u svijetu biste izdvojili kao vama najimpresivniji? A koji kao najveći promašaj?

- Ima zaista mnogo dobrih enterijera restorana, poslednji koji mi je dugo zadržao pažnju je Bjorn, restoran koji se nalazi u Moskvi (http://bjrn.ru/en/); volim enterijere koje rade Isay Weinfeld i Studio Autoban iz Instanbula. Promašaja ima mnogo, ali oni nisu deo mog interesovanja.

 

Imate li životni moto kojim se vodite?

- Imam, on glasi: “Kakve su ti misli takav ti je život.”

 

Kako se opuštate nakon napornog dana?

- Meni je moj posao zabava, tako da se ja ne umaram i ne znam kako izgleda naporan dan.