Dijana Pregelj, arhitektica i umjetnica iz Sarajeva, od komadića šarenog stakla stvara predivne dekorativne vitraže, predmete i suvenire.

..................................................................................................................................................................

Baveći se ovim umjetničkim zanatom Dijana je jedna od rijetkih koja ovaj vid umjetnosti održava živim. Staklo, lijepo i krhko, u rukama Dijane Pregelj, oživi i dobije smisao.


Kako i kada se javio interes da radite sa staklom?

Nakon što sam sedamdesetih godina diplomirala arhitekturu, moj prvi posao bio je u firmi koja se bavila ugradnjom građevinskog stakla.Tokom studija profesori su nam jedva i spomenuli staklo kao građevinski materijal, a ja sam dobila posao da savjetujem projektante o tome kako i koje staklo da koriste na svojim objektima.

Sedamdesetih godina primjena stakla u arhitekturi bila je pravi bum. Staklo je prestalo biti samo zaštita od kiše i postalo je bitan arhitektonski element , kako u eksterijeru tako i u enterijeru. U više od dvadeset godina rada sa građevinskim staklom naučila sam sve što se moglo naučiti o staklu na građevinskim objektima i kada mi se ukazala prilika da se počnem baviti jednim, rekla bih, više umjetničkim radom sa staklom, nisam se dvoumila. Rad na izradi vitraža bio je logičan slijed.

Nisam mogla ni pretpostaviti u kakvu sam se avanturu upustila. Krajem devedesetih godina nigdje u našoj zemlji nije se mogao nabaviti ni materijal ni alat za izradu vitraža. Počela sam raditi sa običnim rezačem za staklo, sa lemilicom i kalajem kupljenim na "buvljaku" i sa bezbojnim prozorskim ili ornamentnim staklom i tu i tamo ponekim komadom stakla u boji skinutog sa neke sarajevske ruševine.

Pa čak i rad sa tako skromnim sredstvima donio mi je zadovoljstvo kakvo nisam mogla ni pretpostaviti. Kao da sam zakoračila u neki čarobni svijet; ideje su prestizale jedna drugu, radila sam po 14 sati dnevno, tražila po svijetu odakle i kako da nabavim pravi alat i prava stakla za vitraž. I ni nakon petnaestak godina rada ja još nisam stigla napraviti sve što bih željela.


Koliko su ljudi kod nas zainteresirani za vitraž?

Mislim da u Sarajevu još uvijek nema dovoljno interesa za vitraž. Možda je to posljedica neznanja jer upotreba vitraža nema istoriju na ovim prostorima. Međutim, za ovih petnaestak godina situacija se ipak promijenila na bolje. Ljudi se često odluče investirati u neki unikatni komad stakla u svome domu ili u neki unikatni komad od stakla kao poklon prilikom useljenja u novi stan, novi poslovni prostor, ili nekom drugom prigodom.

Često se jave kupci sa željom da im napravim okvir za neku dragu sliku ili da im zaštitim između dva stakla neki stari ručni rad. Ponekad su želje naručioca pravi izazov - kako napraviti dizajn za vitraž sa fudbalskom loptom ili automehaničarskim alatom i slično.


Približite nam proces rada izrade vitraža?

Izrada vitraža, bez obzira da li se radi o nekoj poziciji veličine preko jednog metra kvadratnog ili o privjesku veličine dva centimetra, uvijek je ista – dugotrajna, i podrazumijeva nekoliko različitih faza rada.

Prvo pravilo je da svaki vitraž morate raditi na čvrstoj podlozi - ravnoj ploči ili kalupu. Drugo pravilo, jednako važno, je da se pri dizajniranju mora voditi računa o stabilnosti budućeg predmeta kao i o oblicima u koje treba izrezati pojedinačne komade stakla.

Kada ideja "sazrije" u glavi pristupam izradi detaljnog nacrta u pravoj veličini budućeg vitraža. Prema tom nacrtu režem šablone od papira za pojedine komade stakla, a onda prema tim šablonima režem staklo. Izrezani komadi stakla moraju se obrusiti po ivicama kako bi se na te ivice mogla nalijepiti bakarna traka.

Nakon toga komadi stakla se slažu na crtež na podlozi jedan uz drugi i spajaju lemljenjem kalajem preko bakarne trake. Poslije spajanja svih spojeva stakla sa jedne strane, predmet je potrebno okrenuti i zalemiti sve spojeve i sa druge strane. Potom slijedi detaljno čišćenje i - to je to.


Koliko vremena uložite u izradu jedne staklene zdjele?

Izrada vitraža je posao koji se ne može normirati. Jedan isti predmet nekada se izradi brže, a nekada sporije; nekada mi pođe za rukom odmah sve komade stakla izrezati pravilno, nekada i pored najveće pažnje staklo pukne.

Ako se ne desi ništa nepredviđeno za jednu zdjelu prečnika nekih 20 centimetara potrebno mi je oko 10 sati rada. Naravno, to podrazumijeva da već imam i nacrt i šablone i odabrane boje stakla. Zdjelu iste veličine i oblika ali sa jednostavnijim dizajnom mogu napraviti za nekih šest sati rada, ali zato mi za takvu zdjelu složenijeg dizajna treba i po 16 sati rada.

Vrijeme potrebno za izradu nekog predmeta ne zavisi od veličine tog predmeta nego u prvom redu od veličine i oblika komada stakla od kojih će se taj predmet napraviti.


Koji su Vam predmeti, motivi i boje najdraži i najizazovniji za izradu?

Svaki novi oblik je novi izazov. Svaka nova vrsta stakla je novi izazov. Izazov je i napraviti nešto od običnog stakla a da to izgleda neobično.

Prva kutijica za svijećnjak otvorila mi je svijet trodimenzionalnih dekorativnih predmeta; vaze, zdjelice, zdjele, tacne, kutije, zidne lampe... Kod ogledala sam počela raditi najprije ona mala koja se nose u ženskoj torbici, a onda sam otkrila još jedan svijet - svijet velikih zidnih ogledala.

Čini mi se da su mi u dizajnu najbliži motivi iz prirode: cvijet, list, leptir, školjka, ali i vitica i pleter što ne znači da ne koristim rado i geometrijske oblike, arabesku. Ideju za dizajn može potaknuti komadić stakla neobične teksture ali i neki suhi list na ulici ili neko staro postolje za lampu.

Osim ako to kupac ne zahtijeva, nikada ne pravim iste stvari. Napravila sam više od stotinu malih kutijica - svijećnjaka, ali ne postoje dva ista.

Pored svima nama poznatog prozorskog stakla i onog ornamentnog koje je ugrađeno u vrata skoro svih naših stanova, proizvode se doslovno stotine vrsta stakla specijalno za izradu vitraža i to prozirna i opalna stakla, mašinski i ručno proizvedena u bezbroj boja i tekstura. Staklo se proizvodi u bojama od najnježnije roza do rubin crvene pa i to sa nekoliko različitih tekstura. Ili od boje leda do boje najdubljeg mora. I zaista, svaka boja ili tekstura ima svoje mjesto, svaka zaslužuje svoj poseban dekorativni predmet.


Odakle crpite inspiraciju za svoj rad?

Ako volite ono što radite, odnosno ako radite ono što volite, onda taj rad nije samo rad. Naprotiv, to je neiscrpan izvor zadovoljstva. Zadovoljstvo koje vidim na licu osobe za koju sam nešto napravila ili koja je među mojim predmetima vidjela nešto što joj se svidjelo, najveća je nagrada za dugotrajan i strpljivi rad, za nerijetke posjekotine na prstima, za umorne noge i ponekad neprospavane noći. Ali svaki osmjeh na licu mog kupca inspiracija je i podstrek da nastavim sa radom.


Izrada vitraža se može svrstati u umjetničke zanate koje treba njegovati i zakonski zaštititi. Da li je to kod nas slučaj?

Nažalost, živimo u vrijeme u kojem se bilo koji rad jako malo cijeni pa tako i umjetnički zanatski radovi. Ljudi koji vode brigu o školstvu u našoj državi nemaju osjećaj da bi trebalo školovati neke nove mlade snage koje bi preuzele na sebe "održavanje u životu" tradicionalnih zanata.

U Sarajevu postoji udruženje građana pod nazivom "Stari zanati" međutim to nije dovoljno da spasi stare zanata od nestanka. Kanton Sarajevo zakonom je definisao neke od tih starih zanata kao deficitarne i za njih su odobrene neke olakšice u poslovanju, ali to ne daje podstrek mladima da se odluče baviti ovim zanatima.

Mislim da bi se moglo postići mnogo više kada bi se učinilo nešto na popularizaciji zanatstva općenito a posebno zanatske i umjetničke obrade raznih materijala i izradi upotrebnih predmeta od njih. Danas imamo u gradu desetke praznih i zapuštenih poslovnih prostora, neke i na vrlo atraktivnim lokacijama, ali izgleda kao da se gradu više isplati da ti prostori propadaju nego da se u njima omogući promoviranje starih zanata i mladih ljudi koji imaju volje i želje da se njima bave.


Da li ste zadovoljni saradnjom sa Bela Vida galerijom?

Galerija Bela Vida je jedini prostor u gradu koji promovira primjenjenu umjetnost u, da tako kažem, našem svakodnevnom okruženju.

Mislim da je ideja da se često mijenja sadržaj izložbe i da se uz to omogući predstavljanje svaki put novih predmeta primjenjene umjetnosti sasvim originalna. Od ulaska u prostor osjeti se duh mladosti i entuzijazma sa kojim se vodi ova galerija.

Lično sam jako zadovoljna saradnjom i želim galeriji dug vijek, a osoblju koje ju vodi još puno poslovnih uspjeha.