Iako je ostao bez jedne noge, nekoliko mjeseci je uspio preživjeti na ulici. Krio se između auta na parkingu u sarajevskom naselju Dobrinja i strpljivo čekao da ga Branka Vukić nahrani. Samo bi se izvukao ispod auta, mjauknuo i sjeo na svoju desnu nogu. Sasvim dovoljno da dobije sve što želi. 

Zato se Branka i potrudila da mu omogući bolji život. Nakon što je stupila u kontakt sa Dogabundo volonterima, u septembru 2013. godine, smjestila ga je u pansion i platila sve potrebne vakcine. Mačak je dobio ime Lucky, a njegove slike sa ulice i kako sam sjedi na prozoru pansiona su obišle svijet zahvaljujući društvenim mrežama. Ubrzo su se javili aktivisti iz Njemačke koji su mu pronašli dom. 

- Nakon što sam uselila u novi stan, htjela sam udomiti mačku. Nije mi bilo važno da li je hendikepirana ni koliko ima godina. Na stranici aktivista za zaštitu životinja vidjela sam sliku mačka sa tri noge. Odmah sam se zaljubila u njega. Zvali su ga Lucky (Srećko), a mi smo mu dali ime Mr. T, po liku iz serije A-team. Mi smo, ustvari, bili sretnici što smo ga odlučili udomiti. Samo nekoliko dana poslije, bio je na putu prema svom domu. Nikada neću zažaliti što sam ga odabrala. Volim ga i to što mu nedostaje jedna noga nije apsolutno nikakav problem - kaže 24-godišnja Maike Machalitza iz Ramsdorfa, gradića u Njemačkoj.

 

Najviše voli provoditi vrijeme sa Miom

Mr. T-ju društvo prave još dva psa, mada najviše voli provoditi vrijeme sa Miom, Maikinom trogodišnjom kćerkom. 

- Njih dvoje se baš puno vole. On svaku noć spava u njenom krevetu. Ukoliko Mia provodi praznike van kuće, Mr. T bude tužan i traži je sve vrijeme. Moj momak Henrik i ja mu uopšte nismo interesantni - kaže Maike koja je cijeli život imala kućne ljubimce. - Pse, ptice u velikom kavezu ispred kuće, morsko prase, ribe u velikom ribnjaku. 

Dok je bila tinejdžerka, imala je dvije mačke koje su ostale živjeti sa Mijinim ocem. Voli dijeliti život sa kućnim ljubimcima i smatra da su oni igraju veoma važnu ulogu u odrastanju djece koja na taj način razviju odgovornost i empatiju prema živim bićima.

Kućni ljubimci su velika obaveza

- Mr. T se puno voli maziti, radoznao je i ne boji se ničega. Čim neko sjedne na kauč, on dođe i traži pažnju. Jako voli sunce, tako da sate provodi izležavajući se na baštenskoj stolici. Jedino što ne voli je prljav pijesak i prazna zdjelica za hranu. Tada baš glasno mjauče - objašnjava Maike dodajući da su kućni ljubimci velika obaveza. - Morate voditi računa o njima, redovno posjećivati veterinara, imati nekoga ko će ih obilaziti kada odete na odmor. Moja baka, naprimjer, brine o njemu kada mi nismo tu. Pse odvedemo kod moje sestre ili braće od mog momka. 

Iako imaju tri životinje u kući, niko od njih do sada nije oštetio ništa u kući. Maike kaže da su baš imali sreće zbog toga. 

- Iskreno mi je žao što više životinja ne bude udomljeno. Opet, s druge strane, svako treba dobro razmisliti koja vrsta kućnog ljubimca bi mu najviše odgovarala, jer je to odluka za čitav život. - poručuje Maike za kraj.