Istorija ogledala seže u daleku prošlost do momenta kada je čovjek prvi put ugledao svoj odraz u vodi i ostao fasciniran tim otkrićem ili čudom, kako se tada vjerovalo.

..................................................................................








 

Ogledala kroz istoriju

Prva nastojanja da se imitira to čudo prirode svela su se na glačanje kamena, a kasnije metala (bakra, bronze, srebra) da bi se dobila površina na kojoj se moguće ogledati.

U vrijeme Starih Rimljana nepoznati pronalazač otkriva novi način pravljenja ogledala od stakla u kombinaciji s metalom. Rimljani su iza komada stakla stavljali zlatnu ili srebrnu foliju pomoću koje se odbijala svjetlost i stvarao odraz u ogledalu.

Nakon otkrića metode puhanja stakla u 14. vijeku, ogledala se prave od staklenih kugli. Puhač je pravio staklenu kuglu i u nju, dok je još vrela, ubacivao različite metale kao što su žica, antimon i lim. Nakon što bi se kugle ohladile, rezane su u komade i od njih su se pravila mala konveksna ogledala. Iako ova ogledala nisu imala perfektan odraz, ljudima to nije smetalo jer je odraz u neravnim metalnim ogledalima bio još gori.

Upotreba žive u proizvodnji ogledala postaje popularna u 16. vijeku. Ideja je potekla s talijanskog otoka Murano kod Venecije. Murano majstori su usavršili ovu metodu te su pozvani u Francusku za vrijeme Luja XIV da proizvode takva ogledala za potrebe dvora.  

Ubrzo je otkriveno da su ova ogledala i način proizvodnje toksični upravo zbog upotrebe žive. Međutim već je bilo kasno, obzirom da se pomenuta tehnika proširila iz Italije, preko Francuske, sve do Njemačke i Belgije.

Tačni sastojci i receptura izrade ogledala uz pomoć žive čuvani su u tajnosti dugo vremena. Znalo se da je proces pravljenja jako komplikovan i delikatan pa su ova ogledala bila iznimno skupa. S druge strane, živina ogledala su bila otporna na sve vrste utjecaja pa su i ona veoma stara nevjerovatno dobro očuvana.

Hemijski proces oblaganja staklene površine srebrnim metalom otkriven je u 19. stoljeću. Ovaj izum najavio je moderne tehnike pravljenja ogledala. Pomenutu tehniku i propise za proizvodnju izradio je Nijemac Justus von Liebig 1835. godine.






Ogledalo modernog doba

U današnje vrijeme za izradu ogledala zaslužni su aluminij, srebro i staklo, a industrijska proizvodnja približila ih je prosječnom čovjeku.

Ogledalo je jedan od najfantastičnijih izuma. Njegova upotreba je svakodnevna i svestrana. Ne prođe ni dan a da se svako od nas bar jednom ne pogleda u ogledalo – u kupaonici, u predsoblju, u liftu, u trgovinama (gdje se koristi radi osiguranja od krađe), kod frizera, u saobraćaju (retrovizor, ogledala na raskršćima) ili bar baci brz pogled u svoj odraz u izlogu neke prodavnice.

U uređenju enterijera ogledala su iznimno važna - kao upotrebni predmeti i kao dekoracija. U malim prostorijama ogledala stvaraju iluziju veličine i prostranosti. U novije vrijeme koriste se čak i za grijanje prostorija.

I Feng Shui ima praktične savjete vezane za to kako i gdje postaviti ogledalo da biste kreirali polje pozitivne energije u svom domu.







Ogledalce, ogledalce moje....

Misterija ogledala oduvijek je golicala ljudsku maštu i vezala za njih magiju i tajnovitost. O tome svjedoče narodna praznovjerja, mitovi i legende.

Stari Rimljani su vjerovali da je odraz u ogledalu refleksija duše i da se život obnavlja svakih sedam godina. Kombinacija ta dva vjerovanja proizvela je legendu o razbijenom ogledalu i sedam godina nesreće.

U grčkoj mitologiji najpoznatija priča je ona o Narcisu koji se, ugledavši svoj odraz u vodi, zaljubio u svoje lice. Grčki matematičar Arhimed je navodno uz pomoć džinovskih ogledala i sunca zapalio rimske ratne brodove kada su napali Sirakuzu.

U književnosti i filmskoj umjetnosti ogledala su često prolaz u neku drugu dimenziju, neki drugi svijet. Također su simbol taštine i samozadovoljstva ali i grube i surove istine.



I mali i veliki znaju za Snjeguljicu, zlu maćehu i čarobno ogledalo koje krije istinu o tome ko je najljepša žena na svijetu. Spisatelj Lewis Carroll je odveo Alisu iz zemlje čudesa u zemlju ogledala. Dorian Gray pokušava naći spas u slici, to jest u svom odrazu. Najljepša je vjerovatno poruka koju nosi jedna stara ruska bajka, koja kaže da je nebo nekada bilo ogledalo i da su tada svi ljudi bili dobri.

Izvor fotografija:

www.designboom.com
www.onepiecetravel.com