Možete li zamisliti život bez daljinskog upravljača?

..................................................................................










Ovaj sjajan izum je pedesetih godina prvi put ušao u američke domove. Ipak, još davne 1893. godine Nikola Tesla je u američkom zavodu za patente pod brojem 613809 dao detaljan opis daljinskog upravljača za TV. Nijemci su u Prvom svjetskom ratu koristili motorne čamce sa daljinskim upravljanjem. Prvu zabilježenu poslijeratnu primjenu daljinski upravljači dobili su u automatima za daljinsko otvaranje vrata na garažama.

Danas ove spravice koristimo u svakodnevnom životu za upravljanje televizorom, stereouređajem, alarmom, vratima, automobilima, rasvjetom i mnogim drugim uređajima.



Lazy Bone

Godine 1950, radijska korporacija “Zenith” kreirala je prvi daljinski TV-upravljač kojim je bilo moguće paliti i gasiti TV te mijenjati programe. Ono što ga u osnovi razlikuje od današnjih modela daljinskih upravljača je kabel, kojim je bio pričvršćen za TV. Kabel je bio razlog zašto su korisnici počeli gubiti interes za ovaj izum, uglavnom zbog prečestog zapinjanja za njega.



Flash-matic

Inžinjer iz “Zenitha”, Eugene Polley kreirao je 1955. godine prvi bežični daljinski upravljač nazvan Flash-matic koji je radio na principu četiri fotoćelije raspoređene u četiri ugla ekrana. Pomoću svjetlosti baterijske lampe usmjerene u jedan od četiri ugla kako bi se aktivirala jedna od kontrolnih funkcija, korisnik je mogao uključiti ili isključiti sliku i zvuk i mijenjati kanale. Međutim, ukoliko je bio lijep i sunčan dan, sunčeva svjetlost je nekontrolisano mijenjala kanale na TV-u što se pokazalo kao nedostatak ovog upravljača.





Zenith Space Command

Unaprijeđeni daljinski upravljač "Zenith Space Command", pušten je u komercijalnu proizvodnju 1956. godine. Inžinjer, doktor Robert Adler, dizajnirao je ovaj upravljač koji se oslanjao na ultrazvuk. Ultrazvučni daljinski upravljači ostali su u masovnoj upotrebi narednih dvadeset i pet godina.

"Space Command" odašiljač nije sadržavao baterije. Unutar odašiljača bile su smještene tanke aluminijske šipke koje su emitovale visokofrekventne zvuke.



Svaka šipka je bila različite dužine, što je rezultiralo različitim zvucima, pomoću kojih se kontrolirao prijemnik ugrađen u televizor. Ovi upravljači su bili skupi, prije svega zbog šest vakumskih cijevi smještenih u televizor, zbog kojih je i cijena televizora porasla za nevjerovatnih 30%.

Već ranih šezdesetih, nakon pronalaska tranzistora, daljinski upravljači su značajno pojeftinili, ali i postali dosta manji, jer su se smanjile i dimenzije elektroničkih elemenata. Shodno novim otkrićima i “Zenith” je modificirao "Space Command". Koristeći prednosti tranzistorske tehnologije stvoren je daljinski upravljač značajno manjih dimenzija kojeg je pokretala energija alkalnih baterija. Ovakvih daljinskih upravljača prodato je nešto više od devet miliona.

Daljinski upravljači sa infracrvenim zrakama zamijenili su "ultrasonične" početkom devedestih godina i danas predstavljaju standard pri izradi daljinskih upravljača.


Izvor fotografija

www.sxc.hu.jpg
www.electronichouse.com.jpg
www.research.microsoft.com.jpg