Sat je jedan od najstarijih izuma. Ovaj instrument nastao je iz potrebe da se izmjeri vrijeme manje od dana. Prije pojave sata kakvog poznajemo danas, ljudi su koristili sunčane, vodene i pješčane satove kako bi mjerili vrijeme.

..................................................................................




 

Sunčani sat

Shvativši da nije dovoljno gledati u Sunce i razlikovati samo dan od večeri, ljudi su zaključili da mogu odrediti tačno doba dana posmatrajući sjenku kako se pomiče po tlu. Tako su nastali prvi sunčani satovi koji su u početku vjerovatno predstavljali motke zabodene u zemlju s kamenjem poredanim ukrug.

Kasnije su Egipćani počeli upotrebljavati obelisk koji bi bacao sjenu i tako označavao vrijeme. Jedan takav veliki stub je i „Kleopatrina igla“ koja se nalazi u Centralnom parku u New Yorku.



Vodeni sat

Poznat još pod imenom klepsidra, vodeni sat je mjerio protok vremena uz pomoć posude iz koje je kroz mali otvor curila voda. S vremenom su i ovi satovi unapređivani dodavanjem zupčanika, vodeničkih kola i zapinjača, kako bi bili što precizniji. Korišteni su u cijelom svijetu, kako za računanje vremena tako i za astronomske proračune.



Pješčani sat

Pješčani sat, koji se također naziva klepsidrom, sastoji se od dvije okomito spojene posudice ili tikvice, gdje iz jedne u drugu curi pijesak i koji se po pražnjenju gornje tikvice okreće. I danas se koristi kao ukras zbog svog romantičnog izgleda.



 

 

 

 

Mehanički sat

Mehanički satovi se počinju razvijati u srednjem vijeku. Ove satove pokreće opruga koja se mora periodično navijati kako bi sat radio. Dok rade proizvode karakterističan i svima dobro poznat zvuk „kucanja“.

Holanđanin Christian Huygens je 1656. godine, izumio prvi sat sa klatnom, primjenjujući otkriće Galilea Galileja da klatno koje se njiše ujednačenom brzinom može kao takvo mjeriti vrijeme.


Prvi mehanički sat koji se oglašavao zvonom izumio je Levi Hutchins iz New Hampshirea, 1787. godine. Radilo se o zvonu koje je zvonilo samo jednom u četiri sata ujutro.

Unaprijeđenu varijantu sata sa zvonom koje se moglo podesiti na bilo koje vrijeme, patentirao je Seth E. Thomas 1876. godine.

Švicarac John Harwood izumio je sat na samonavijanje 1923. godine.

Mehaničke satove potisnuli su kvarcni na jedno vrijeme ali opet se masovno vraćaju u upotrebu zbog sve veće potražnje za retro stvarima koje „imaju dušu“ i koje traju cijeli život. Za njihovu izradu potrebno je mnogo vremena, preciznog rada i kvalitetnog materijala, što ih čini dosta skupim te se nose i kao nakit i pokazatelj društvenog statusa.



Kvarcni sat

Razvoj industrije i želja za preciznijim uređajima dovodi do pronalaska kvarcnog sata za čiji rad je potreban kvarcni kristalni oscilator, integralno kolo i električna struja kao izvor energije.

Godine 1927, Warren Marrison, inžinjer telekomunikacija iz Kanade, napravio je veoma tačan sat koji je radio na pravilne vibracije kvarcnog kristala u električnom kolu.

Kvarcni satovi ubrzo postaju veoma popularni, masovno se proizvode, ne treba ih navijati jer imaju bateriju i izuzetno su precizni.


Izvor fotografija:

www.morguefile.com.jpg
www.freakingnews.com.jpg
www.images.businessweek.com.jpg
www.store-replica.com.jpg