window.dataLayer = window.dataLayer || []; function gtag(){dataLayer.push(arguments);} gtag('js', new Date()); gtag('config', 'UA-128943623-1');

Jedan dan u Splitu se produžio na tri, tako da smo morali naći novi smještaj. Opet smo rezervisali preko AirBnB simpatični studio pored Starog grada gdje nas je čekala Vesna, vlasnica apartmana. Pokazala nam je slobodno mjesto za parking i uvela nas u prizemlje zgrade stare 500 godina gdje je sa puno ljubavi opremila prostor za iznajmljivanje.

Ostavili smo stvari, obukli na sebe sve što smo mogli i hrabro se suočili sa burom koja je uprkos slojevima garderobe, šalovima i kapuljačama, uspijevala pronaći put do kože. Prvo smo posjetili UjeOilBar koji se nalazi u srcu Dioklecijanove palače uvrštene na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine. Ukočenog lica i smrznutih nogu uskočile smo u prostor prvog hrvatskog "olive oil bara". Tu smo se odmah ugrijale zahvaljujući ugodnom ambijentu gdje je sav namještaj izrađen od autohtone borovine. U baru se nude brojni specijaliteti, poput skute s medom i maslinovim uljem, paradižota, mola sa slanutkom, sipe na mletački, gregade od svježe ribe … UjeOilBar nažalost nije bio otvoren, tako da se nismo mogle kušati neke od ovih specijaliteta, pa smo se uputile dalje prema Hotelu Marmont, čiji dizajn potpisuje splitski arhitekt Neno Kezić.

Jarko crvena fasada hotela ispred koje su poredani stolovi i stolice od kovanog željeza podsjeća na neko davno vrijeme i poziva da doživite romantiku kakva se sreće na jugu Francuske. Enterijer svojstven najljepšim pričama iz Monaka osvojit će vas čim uđete unutra. Nas jeste. Tu smo uz ugodan razgovor sa Venći Čulić Meić, direktoricom kompanije Ordesa koja upravlja hotelom, popile kafu i uživale u ovom romantičnom ambijentu. 

Budući da je bura konačno rastjerala oblake i otkrila svu ljepotu sunca koje je ugrijalo splitsku rivu, nakon Marmonta sjele smo u baštu "vintage" restorana Olive Tree da doručkujemo. Naručile smo briskete sa inćunima i špinatom i uživale u svakom zalogaju.  

Čim su oblaci ponovo prekrili sunce, brže-bolje smo ušle unutra, napravile par fotografija restorana i krenule prema konobi Matoni čiji vlasnici su bili na godišnjem odmoru. Inače, većina Splićana u ovo doba "ljetuje" na obalama Azije, Južne Amerike i drugih egzotičnih destinacija, jer u vrijeme sezone na Jadranu nemaju vremena niti da se okupaju. 

Dan smo završile najljepšim pogledom na svijetu. Hotel "Split" i njihova terasa bili su savršeni za kraj obilaska ovog grada. Dočekala nas je ljubazna Ivana Botica sa kojom smo uživali u razgovoru uz kafu.

Opijene suncem, svratile smo u Mazzgoon food na večeru i vratile se u apartman sa početka ove priče da se spakujemo dalje za Trogir.

***  

Pratite nas na društvenim mrežama FacebookTwitterInstagram uz hashtag #GrimiznaKugla i budite među prvima koji će saznati koji se to ugostiteljski objekti bore za šestu Grimiznu kuglu. Na taj način ćete povećati šanse za osvajanje vrijednih vaučera njenih učesnika.